Snažan signal protiv seksualnog nasilja

Nobelova nagrada za mir za dvoje ljudi koji su se na izvanredan način založili protiv seksualnog nasilja kao (ratnog) oružja je nadasve snažan i dobar signal.

Nagrada ginekologu iz Konga Denisu Mukvegeu i jezidskoj aktivistkinji Nadiji Murad pomalo predstavlja odštetu za iritaciju koja je ostala nakon dodjele Nobelove nagrada prije nekoliko godina tada tek izabranom američkom predsjedniku Baracku Obami. Ili Europskoj uniji prije šest godina, što se s obzirom na današnje drame u Sredozemnom moru čini upravo nevjerojatnim.

Ljudi, koji se vrlo konkretno angažiraju za druge ljude, takvi dobitnici nagrade su dobar znak u vremenu u kojem se skoro svaki dan ima osjećaj: Da, istina je, čovjek je čovjeku vuk.

Obilježeni vlastitim iskustvima patnje

Mukvege i Murad su to iskusili na vlastitoj koži: Murad je teroristička organizacija Islamska država u Iraku držala kao seksualnu ropkinju i stalno silovala. Ipak ona nije ostala u ulozi žrtve, već je podigla svoj glas protiv sistematskog silovanja. To je u zemlji poput Iraka, koja je godinama obilježena ratom i nasiljem, više nego hrabro.

Mukvage potiče iz nemirne provincije Sud-Kivu na istoku Demokratske republike Kongo i ovdje je vidio kako se silovanje koristi kao vojna strategija. 1999. godine on je u svom rodnom gradu Bukava osnovao bolnicu u kojoj sa svojim timom operira i njeguje silovane i obrezane žene: "Muškarac koji oživljava žene", tako ga s poštovanjem zovu.

Onaj ko je jednom razgovarao sa ženama u Bukavu i gledao ih u oči zna kako silovanje funckionira kao oružje u ratu: Žrtve su obilježene za cijeli život, u najgorem slučaju su slomljene - fizički i emocionalno. Žene kao Nadia Murad, koje imaju snagu, promijeniti svoju situaciji i izaći iz uloge žrtve su rijetke. Utoliko je važnije da se u Mukvegeovoj bolnici pokušava ženama vratiti njihovo dostojanstvo. No to je teško u društvu koje čak žene stigmatizira jer su preživjele silovanje.

Koliko je seksualno nasilje povezano sa povredom dostojanstva o tome se raspravlja posljednjih godinu dana. Debata #MeToo je dala svoj udio tome, a možda i ovogodšinje otkazivanje dodijele Nobelove nagrade za književnost zbog optužbi za seksualno uznemiravanje od strane nekih osoba u krugovima žirija.

Tek početak

No ostaje još mnogo toga za uraditi: Aktualni američki predsjednik još uvijek se usuđuje javno ismijavati moguće žrtve seksualnog nasilja. Još uvijek postoje reklame na cijelim strancima na kojima je Cristano Ronaldo u donjem vešu iako se nogometna zvijezda tereti za silovanje. A u Kongu se muškarac, koji je osuđen za silovanje beba, pojavio kao zvanični kandidat na izborima. Sve to u najboljem slučaju govori o nedostatku senzibilnosti i pokazuje: Nobelova nagrada za mir Mukvegeu i Muradu kao priznanje za njihov angažman protiv seksualnog nasilja može biti samo početak!

Vlada u Kongu je inače čestitala Denisu Mukvegeu. Pri tome bi se vlada s obzirom na njegovu nagradu morala sakriti zbog sramote. Jer nagrada podvlači koliko mnogo su vlada i predsjednik Joseph Kabila - kao i njegov otac - posljednjih desetljeća zapostavili istok zemlje: Od početka 1990-tih tamo naoružane grupe teroriziraju civilno stanovništvo i nekažnjeno siluju žene, djevojke, ponekad i muškarce. A šta vlada radi protiv toga? Ništa.