Sloboda medija se mora snažno braniti

3. svibanj je Međunarodni dan slobode medija. Lijepo što postoji jedan takav dan. Barem jednom u godini se, dakle, slavljenički podsjeća na to ljudsko pravo. Sloboda medija - odlična tema za prazne riječi. Ostalih 364 dana u godini svijet, naime, puno manje mari za tu temu. Evo samo nekoliko primjera.

Demokratski političari iz Europe se natječu u nastojanjima da se dodvore Kini. Da sloboda medija u toj zemlji ne postoji i da se neovisne ponude Deutsche Wellea i drugih javnih servisa za inozemstvo tamo u potpunosti blokiraju - to nije više vrijedno ničega doli jedne usputne bilješke. A i gospodarske delegacije, kada su u Kini, više misle na veliki posao negoli na ljudska prava. Time se prepuštaju samovolji i gladi za moći Pekinga. Jer u Kini nitko neće prosvjedovati ako se stranim ulagačima diktira što da rade. Ni u kineskim medijima se neće moći naći kritika zbog toga.

Začudno veliki broj njemačkih i europskih političara se zalaže za to da se ruski predsjednik Vladimir Putin ne shvati krivo. Da se konačno ozbiljno shvati njegov strah od NATO-a i EU-a. Strah novinara u Rusiji, naprotiv, samo smeta i od njih se okreće glava, njihov strah od prijetnji, tjelesnih ozljeda, čak i od ubojstva. Stoga veseli što novi njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas zastupa drugačiji stav.

I Iran blokira ponude DW-a i mnogih drugih javnih servisa koji rade program za svijet i sustavno maltretira njihove djelatnike. O 23 novinara koji se nalaze u zatvorima za mučenje Revolucionarne garde gotovo da nitko više ne govori. A neki političari ipak sanjaju o približavanju. Jednom režimu koji želi uništiti Izrael, koji destabilizira čitav Bliski istok i koji izvozi terorizam.

Kad će od reformi u Saudijskoj Arabiji profitirati Raif Badawi?

Saudijskog prestolonasljednika se slavi i hvali zbog toga što je dozvolio ženama da voze automobile i što je otvorio kinaza građane. Istovremeno se bloger Raif Badawi još uvijek nalazi u jednom saudijskom zatvoru, samo zato što je prakticirao temeljno pravo slobode mišljenja.

Afrički autokrati traže - i dobivaju - više razvojne pomoći, ali mladim i dinamičnim novinarima koji posebice u privatnim medijima pokušavaju pošteno obavljati svoj zanat ne daju disati. U Bangladešu i Pakistanu blogeri riskiraju svoj život ako izvještavaju o sve jačanju islamizma u njihovim zemljama. Djelotvorne podrške iz inozemstva manjka, unatoč naporima mnogih diplomata.

Meksiko je 2018. zemlja partner sajma u Hannoveru. Ni u jednoj drugoj zemlju biti novinar nije tako opasno kao u ovoj, između ostalog i zbog toga što država ne uspijeva izaći na kraj s narko-kartelima. Protekle godine je ubijeno jedanaest novinara - samo ih je još u Siriji više izgubilo život. I zapadne vlade bi trebale priznati svoju odgovornost, jer na koncu većina konzumenata živi u njihovim zemljama.

Ovo nabrajanje bi se, nažalost, moglo nastaviti unedogled. Brzo bi se došlo i do NATO-ove članice Turske i EU-članica Poljske i Mađarske. Žalosna je to lista koja zahtijeva više od praznih riječi na godišnjice.

Što rade oni na vlasti?

Mi bismo naše vlade i naše političare trebali mjeriti i prema onome što rade kako bi se ustalo protiv nekontroliranih napada na slobodu medija. Kažu li diktatorima glasno i jasno što su naše vrijednosti? Jesu li se spremni odustati od poslovnih dogovora ako se te vrijednosti grubo gaze? Uvjetuju li spremnost za pružanje razvojne pomoći sa stanjem ljudskih prava i slobode medija u zemlji koja tu pomoć traži?

Demokraciju diljem svijeta ugrožavaje diktatori, autokrati i populisti. Ona može preživjeti samo onda ako se demokrati snažno založe za nju. Danas, 3. svibnja, Deutsche Welle slavi rođendan: već 65 godina mi ljude diljem svijeta informiramo, slobodno i neovisno. Mi ćemo se i dalje zalagati za slobodu medija. Mi ćemo otvoreno govoriti o problemima. To vam obećavam!