Prijetnje smrću novinarima u Hrvatskoj
28. prosinca 2017To je trebala bi biti jedna lijepa priča. Riječ je o televizijskoj reportaži o uspješnoj integraciji izbjeglog Nigerijca koji vodi mali restoran s afričkim specijalitetima u Zagrebu. On je dobio azil u Hrvatskoj i u toj zemlji pronašao svoj novi dom. Ono što je uslijedilo umnogome je drukčije od očekivanog. Tek nekoliko sati nakon emitiranja reportaže na HRT-u, autorica Maja Sever, anonimno, na društvenim mrežama, dobila je prijetnje smrću.
"Otvorila sam primljenu poruku, a onda sam pomislila kakvo je to ljudsko biće koje drugom prijeti da će ga ubiti. Bez dužeg dvoumljenja, odmah sam napravila screenshot i prijavila prijetnje policiji", kaže poznata hrvatska tv-novinarka. Autor te prijeteće poruke je osoba koja živi u Belgiji i deklarira se kao Hrvat. On je Maji Sever prijetio ubojstvom zbog njezinog promoviranja "multikulturalne politike".
Također, ona je na najgori način vrijeđana verbalno, i to ne po prvi put. Ona se, usprkos svemu tome, ne plaši: "Svaku prijetnju ću objelodaniti, da se vidi s kolikim pritiscima se mi novinari suočavamo u svakodnevnom životu - samo zato što radimo svoj posao. Želim ohrabriti svoje kolege da i oni tako postupe. Svatko od nas treba uraditi nešto po tom pitanju, to je naša dužnost!"
Napadi sve brutalniji
Prijetnje novinarima oduvijek su postojale u Hrvatskoj. No, one su kroz socijalne mreže postale uočljivije. I očigledno su sve brojnije i brutalnije. Prema podacima Udruženja novinara Hrvatske (HND), tijekom 2017. godine registrirano je dvanaest ozbiljnih prijetnji (smrću) i napada (fizičkih) na hrvatske novinare.
Jedna od žrtava je i Nataša Božić. U njezinom televizijskom nedjeljnom pregledu na zagrebačkom N1, ona je početkom prosinca u intervjuu postavila pitanje da li bi hrvatska predsjednica optuženom ratnom zločincu Slobodanu Praljku trebala oduzeti vojno odlikovanje. Bilo je to logično pitanje koje, međutim, nije odgovaralo svima: "Bila sam zatečena i užasnuta količinom mržnje na društvenim mrežama u prvih sat-dva vremena nakon objavljivanja intervjua. U početku sam htjela ignorirati sve te uvrede", kaže Nataša Božić. "No, ubrzo sam shvatila da se ne radi samo o uobičajenim šovinističkim opaskama, već i o otvorenim prijetnjama. "Osoba koju uopće nisam poznavala napisala je da bih trebala biti zaklana! "
Mnogi se osjećaju sigurnima - zbog anonimnosti
Počinitelj je prijetnju smrću objavio na vlastitom profilu na Facebooku, pod svojim pravim imenom. Za policiju je bilo veoma lako pronaći ga i brzo ga je uhitila. On je sve odmah priznao i sada čeka na suđenje. U najgorem slučaju može biti osuđen na pet godina zatvora.
Međutim, mnogi počinitelji se osjećaju sigurnima, jer na mrežama ostaju anonimni. Predsjednik Udruženja novinara Hrvatske Saša Leković se s pravom žali: "Policija u pravilu uhiti samo one koji ne prikrivaju svoj identitet. Stoga samo jedan od prijavljenih slučajeva završi na sudu, a sudski procesi često bivaju okončani uvjetnim presudama. To je nezadovoljavajuće i njihova poruka je jasna: dopušteno je napadati novinare, verbalno, kao i fizički."
Leković ističe kako je nezadovoljan reakcijama hrvatske pravne države. Počinitelje bi trebalo odlučnije pravno goniti. Bavljenje novinarskom profesijom u Hrvatskoj postalo je veoma opasno.
Drastično pogoršanje medijskih sloboda
Položaj hrvatskih novinara i medija se značajno pogoršao. To se jasno vidi i po svjetskoj ranglisti slobode medija za 2017. godinu koju je objavila organizacija „Reporteri bez granica". Među zemljama unutar Europske unije, sloboda medija se u Hrvatskoj najviše pogoršala, čak za jedanaest mjesta u odnosu na prethodnu godinu. Hrvatska se trenutno nalazi na 74. mjestu, lošije je rangirana od susjednih zemalja poput Srbije koja još uvijek nije članica EU-a. Još 2016. je Hrvatska s 54. dospjela na 63. mjesto.
"Reporteri bez granica" su, između ostalog, kritizirali neprijateljsku retoriku naspram medija od strane vodećih političara, te politički utjecaj konzervativne vlade na Javni servis u Hrvatskoj. Ovo se smatralo pokušajem vršenja utjecaja na sadržajnu orijentaciju emitera. Istovremeno, državna podrška malim, neprofitnim i neovisnim medijima je izostala.
Ovaj politički utjecaj nije nikakav novi fenomen. Bivša umjereno-lijevo orijentirana vlada je pokušala kadrovskim smjenama osigurati ugodnije izvještavanje. U šali se kaže kako HRT funkcionira kao vladin "YouTube-kanal".
Strah novinara
Izravni i neizravni utjecaj politike ima konkretne posljedice na rad novinara, kaže Maja Sever: "Prije nekoliko mjeseci je jedan visokorangirani zastupnik vladajuće stranke HDZ napisao na Facebooku kako se raduje što je moja emisija ukinuta zato što ja mrzim Hrvatsku i sve što je hrvatsko. Takvi komentari samo ohrabruju i druge da i oni sami šalju prijetnje."
Posljedice svega su: mržnja u socijalnim medijima, cenzura ili čak autocenzura. Neki novinari imaju strah za vlastitu egzistenciju, za svoje zdravlje i za zdravlje najužih članova obitelji. "Taj strah nije njihov osobni poraz, već je to padanje na niske grane jedne članice Europske unije", kaže Nataša Božić. "Država nije obavila svoje zadatke, time mislim na zaštitu novinara, slobode novinarstva i slobode govora i izražavanja koje su pretpostavka demokracije i jamac razvoja društva."
Ona i njezina kolegica Maja Sever s HRT-a se međutim ne predaju. Bore se protiv svakodnevnog pritiska glavnih i odgovornih urednika, političara i lobista koji pokušavaju utjecati na njihov rad. Svaka pojedinačna prijetnja smrću će se i u budućnosti javno obznanjivati, kaže borbeno novinarka TV-kanala N1 Nataša Božić i zaključuje: "Socijalne mreže nisu mjesto na kojem se bez posljedica mogu činiti kaznena djela, gdje se prijeti i nekažnjeno sije mržnja. To ljudi moraju shvatiti. Jer, ako se protiv toga ništa ne poduzima, uskoro će izbiti nasilje na ulicama".