Slijep na maratonskoj stazi
22. srpnja 2012
Kada je Henry Wanyoike u 1980-im počeo trčati nije mogao ni zamisliti da će jednog dana sudjelovati na Paraolimpijskim igrama. Danas ovaj postolar, koji je oborio tri svjetska rekorda, u svijetu važi za jednog od najboljih maratonaca s oštećenim vidom.
Wanyoike je rođen 1974. u slamovima Kanjeru u Kikuyu, jednom ruralnom području u Keniji. U svibnju 1995. nakon što je završio srednju školu, Wanyoike je iznenada izgubio vid. Blagi moždani udar mu je oštetio očne živce.
Iznenada slijep
"Sasvim normalno sam otišao u krevet i kada sam se sljedećeg jutra probudio bio sam u potpunoj tami. Od toga dana pa sve do danas, 17 godina kasnije, nikada više nisam ugledao svjetlo dana", priča Wanyoike.
Nakon niza psiholoških savjetovanja i terapija u jednoj misionarskoj bolnici, Wanyoike se uključio u program za rehabilitaciju na Tehničkom institutu za slijepe u Machakosu. Tamo je naučio biti neovisan i ponovo se počeo baviti atletikom.
Sudjelovao je na Olympic Day utrci. To je sportski natječaj povodom dana osnivanja Međunarodnog olimpijskog odbora. To mu je omogućilo sudjelovanje u državnoj probnoj utrci za Paraolimpijske igre 2000. u Sidneju na kojima je osvojio zlatnu medalju u utrci na 5.000 metara.
"Pravi se da je slijep"
Od tada je Wanyoike pobjeđivao na lokalnim, ali i međunarodnim natjecanjima u atletici, isto kao i u maratonima organizranim za osobe sa, ali i bez invaliditeta. Preplavljen je medaljama i odlikovanjima.
"Kada sam počeo, za mnoge ljude je bilo teško shvatiti kada jedan slijep čovjek kaže da može trčati. Nije bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da zaista to i mogu", kaže Wanyoike. "Neki čak smatraju da se pravim da sam slijep. Nije bilo lako objasniti da se i ljudi bez vida mogu baviti mnogim stvarima."
Joseph Kibunja, jedan prijatelj iz vrtića je Wanyoikeu pomogao da ostvari svoj san i postane vrhunski sportaš. Slijepi trkači imaju pratioca uz čiju pomoć savladavaju stazu. "Wanyoikea poznajem od kada imam deset godina. Kada se vratio iz Sidneja, gdje je osvojio zlatnu medalju, pitao me je da li mu se želim priključiti."
Wanyoike je sudjelovao na raznim manifestacijama u dobrotvorne svrhe u Keniji. Time on posebno želi pomoći siromašnima, osobama s invaliditetom i drugima koji nisu tako privilegirani. Podržava i različite projekte u zemlji i inozemstvu, a osnovao je i vlastitu zakladu.
Iako je Wanyoike izgubio vid, njegove ambicije i snovi su ostali. "Izgubio sam vid ali ne i vizije. Zahvaljujem Bogu da mogu ispuniti sve svoje snove", kaže ovaj atletičar.
Kroz svoju zakladu on je imao prilike mnogo putovati, da posjećuje škole i razgovara s drugim osobama s oštećenim vidom. Svojom sudbinom druge želi ohrabriti da se nikada ne predaju. Kod kuće, na svojoj farmi, Wanyoike hrani krave i sam ih muze. Ovaj otac četvoro djece želi pokazati svijetu da invalidnost ne znači i nemogućnost da se određene stvari rade. "I ljudi s invaliditetom su stanju koristiti svoje talente", kaže Wanyoike.