Slatko-kiseli odnosi Kine i Njemačke

Kineski premijer Li Qiang doputovao je u Berlin s deset ministara. Na njegovom prvom putovanju u inozemstvo otkako je na toj funkciji, Lija je najprije primio savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier, a kasnije i kancelar Olaf Scholz i devetero njegovih ministara.

Vladine konzultacije s Kinom održavaju se od 2011. U početku je bio naglašen partnerski aspekt, a 2014. je čak odnos označen kao „sveobuhvatno strateško partnerstvo“.

Ali, odnosi između Berlina i Pekinga su se posljednjih godina sve više pogoršavali. Tome su doprinijeli mnogi faktori: odljev tehnologije, privrženost Pekinga „čvrstom prijateljstvu“ s Moskvom usprkos ruskoj invaziji na Ukrajinu, rastuće tenzije u Tajvanskom tjesnacu i represija nad kineskom manjinom Ujgura.

Situaciju dodatno pogoršava geopolitičko rivalstvo između Kine, supersile u nastajanju, i Sjedinjenih Američkih Država.

Istovremeno, Kina je i ostat će najvažniji trgovinski partner Njemačke, čak ispred SAD-a. U proteklih deset godina robna razmjena s Kinom praktički se udvostručila, na oko 300 milijardi eura.

Scholz: Nastavimo dijalog!

„Nismo zainteresirani za ekonomsko odvajanje od Kine. To smo mi, kao zemlje G7, upravo ponovo istakli u Hirošimi", naglasio je kancelar Olaf Scholz nakon razgovora s Li Qiangom u Berlinu. Kurs prema Kini, kojim idu i druge velike zapadne industrijske nacije, Scholz opisuje ovako: „Uklanjanje rizika da, razdvajanje ne."

„Nastavimo dijalog kako bismo se dobro shvatili i zajedno izašli u susret globalnim izazovima“, rekao je Scholz gledajući u Li Qianga.

Za vladu u Berlinu „posebno je važno“ da Njemačka i Kina blisko surađuju u borbi protiv klimatskih promjena. Obje zemlje su među najvećim emiterima plinova koji izazivaju efekt staklenika i stoga snose posebno veliku odgovornost u borbi protiv globalnog zagrijavanja.

Li: Ruku pod ruku za obostrani uspjeh

Kineski premijer opisao je vladine konzultacije kao „orijentirane na praksu i vrlo učinkovite" i govorio je o „plodnim rezultatima“. Dogovoreno je deset zajedničkih projekata, rekao je Li Qiang. Između ostalog, potpisan je trogodišnji akcijski plan koji predviđa redovitu razmjenu mišljenja, na primjer o zaštiti klime i zaštiti vrsta, kao i u borbi protiv gladi i pandemija.

Razgovaralo se „vrlo otvoreno i duboko“, rekao je Li, koji je na stari kineski način apelirao da se suradnja, usprkos svim razlikama, unaprijedi „na obostranu korist". Obje zemlje trebaju tražiti zajednički jezik i „raditi ruku pod ruku kako bi jedna drugoj pomogle da uspiju", dodao je.

„Ako ojačamo suradnju u znanosti, industriji i biznisu, mi dajemo doprinos stabilnosti globalne ekonomije", rekao je kineski premijer.

Njemačka privreda traži alternative

Ali, rijetko tko želi pojačati suradnju. Njemačka industrija je također u procesu smanjenja ovisnosti, naglašava predsjednik Saveza njemačke industrije (BDI) Siegfried Russwurm. „Kompanije su u procesu strateške diverzifikacije svojih tržišta prodaje i nabavke i uspostavljanja novih partnerstava. Kina je sistemski rival, kao i ekonomski i tehnološki konkurent."

Ipak, Kina ostaje izuzetno važno tržište. Preko 5.000 njemačkih kompanija s 1,1 milijun zaposlenih djeluje u Kini. Pored velikih imena poput Volkswagena ili BASF-a, postoji i bezbroj srednje velikih kompanija kao što su proizvođač motornih pila Stihl, proizvođač strojeva Trumpf ili proizvođač slatkiša Haribo. Oni imaju koristi od jeftine radne snage i tamošnjeg ogromnog tržišta. Međutim, i njihovo poslovanje dospjelo je u fokus politike.

Ideja iz SAD-a i Bruxellesa: da država (malo) kontrolira privredu?

U svibnju je ministar privrede SR Njemačke Robert Habeck rekao da je „preporučljivo“ unaprijed provjeriti investicije njemačkih kompanija u Kini da bi se vidjelo da se ne radi o gubitku tehnologije. To se zove „provjera izlaznih investicija“. Mora se spriječiti da se tehnologija razvija samo u Kini, a da se to u Njemačkoj gubi, kazao je on.

To je plan o kojem SAD već neko vrijeme raspravlja i o kojem razmišlja i Europska komisija. U Bruxellesu su na stolu konkretni prijedlozi za oštriju akciju protiv Kine. Za njemačku ekonomiju to zvuči alarmantno, ali kancelar smiruje situaciju, pogotovo što se tu pitaju i države-članice EU-a.

„Vjerujem da smo sada donijeli niz zakona kojima možemo jamčiti sigurnost naše privrede. Jasno je da ne treba sve izvozne aktivnosti podvrgavati istrazi državnih organa i ja želim eksplicitno reći da je to stav koji nitko ne zastupa", rekao je Scholz na godišnjem skupu BDI-ja u ponedjeljak 19. lipnja.

Privreda za Kinu i privreda za ostatak svijeta?

U međuvremenu, privreda se već priprema za mogućnost „odvajanja" od Kine. Postoje planovi da se kompanije podijele u dvije odvojene grupe: jednu za Kinu i jednu za ostatak svijeta. Kineska grupa bi proizvodila samo za kinesko tržište i postala čisto kineska kompanija.

Neke američke kompanije to već planiraju. Financial Times citirao je bankara koji radi u Aziji i koji je rekao da takav korak vjerojatno razmatra „svaka multinacionalna kompanija s jakim poslovanjem u Kini“.

Budnost i kritičko preispitivanje

A kada je u pitanju obrana i naoružanje, mora se biti obazriv. Nedavno se, na primjer, saznalo da je kinesko zrakoplovstvo angažiralo bivše njemačke borbene pilote za program obuke.

Thorsten Benner iz Berlinskog istraživačkog centra GPPI, to vidi kao „indiciju da moramo biti budni – zato što Peking koristi svaku priliku da dobije pristup kritičnim tehnologijama ili vještinama: da ojača vlastitu industrijsku i vojnu bazu.“

I zato predsjednik Odbora za vanjske poslove u Bundestagu, socijaldemokrat Michael Roth, kritizira: „Moramo vidjeti koliko je s Kinom održiv format vladinih konzultacija, koji je zapravo namijenjen samo posebno bliskim, strateškim i vrijednosnim partnerima."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu