Skandal u lancu drogerija Schlecker
12. siječnja 2010
Reportaža nedavno prikazana na njemačkoj televiziji je izazvala pravu buru negodovanja. Najveći lanac drogerija u Njemačkoj - i kako sami u Schleckeru vole isticati; "jedna od 25 najvećih trgovačkih tvrtki u Europi", već godinama vodi veoma jednostavnu poslovnu politiku - kako smanjiti svoje troškove. Zatvara čitav niz svojih prodavaonica koje su zbog male kvadrature na rubu rentabilnosti, a radnice - u pravilu je kod Schleckera riječ o ženama, dobivaju otkaz "zbog nestanka poslovnih pretpostavki". To je rupa u zakonu o radu prema kojem gotovo svatko može dobiti otkaz, ali Schlecker tu očito laže i prodavačice i državu. Jer, veoma brzo Schlecker otvara novu, u pravilu veću filijalu u blizini one koju je zatvorio, ali tamo ne šalje neku od svojih prodavačica. Obraća se tvrtki Meniar koja nudi radnu snagu drugim tvrtkama i u svoje prodavaonice postavlja suradnice Meniara. Plaće koje pak one dobivaju su drastično niže čak i od veoma skromne koje dobivaju "Schleckerovke": sasvim formalno, sjedište Meniara je u Zwickau tako da njeni radnici dobivaju minimalne naknade predviđene za radnike na području bivše Istočne Njemačke - manje od 7 eura na sat, makar radili u prodavaonici usred Stuttgarta!
"Socijalni skandal"
Nakon prave poplave prosvjeda i u medijima i sindikata kojima su te tvrtke za "iznajmljivanje radnika" već dugo trn u oku i tu praksu zovu "socijalnim skandalom", oglasila se i politika. Ministrica rada Ursula von der Leyen je najavila "provjeru" ovakvih slučajeva i najavila da će se eventualno strožim zakonima spriječiti "zlouporaba" poslovne prakse "iznajmljivanja" radnika. Ali zapravo najviše je začudila brza reakcija uprave Schleckera. Ovog ponedjeljka je glasnogovornik tvrtke izjavio kako "nisu mogli razumijeti dosadašnju raspravu o praksi zapošljavanja" u njegovoj tvrtki, ali da "smjesta prestaju sklapati ugovore o iznajmljivanju radnika sa tvrtkom Meniar".
Na slijedećoj stranici: Pobjeda pravde - ili varka za javnost?
Tko vjeruje, biti će blažen
Veoma je teško povjerovati kako je lanac drogerija Schlecker doista odlučio promijeniti svoju poslovnu praksu. On je zapravo na glasu kao jedan od omraženijih poslodavaca u Njemačkoj.
Čuje se kako ima problema naći čak i završene studente ekonomije za niže funkcije uprave, makar ih privlači "ludim" službenim automobilom i dobrom provizijom. Za radnike je rad u Schleckeru često pravi pakao: u trgovinama je u pravilu zaposlena samo jedna prodavačica s punim radnim vremenom i dvije na pola radnog mjesta. One pak moraju "uskakati" kada se ukaže potreba, često i po nekoliko puta u istom danu - ali će biti plaćene kao da su radile četiri sata "u komadu". Pakao je i zbog toga što to znaju i provalnici: filijale Schleckera su česta meta napada nasilnika, a u trgovini često uopće nema telefona s kojeg bi pozvala policiju. Ako pak i ima - on je pod ključem: tako se štede troškovi.
Meniar? Pa to je sam Schlecker!
I kada je riječ o obećanju o prekidu suradnje sa Meniarom, teško je povjerovati o iskrenim namjerama. Vlasnik i autoritativni direktor lanca drogerija je Anton Schlecker koji je posao uglavnom naučio od svog oca u njegovom malom lancu - mesnica. Jedva ima sumnje kako je i ideja o tvrtki Meniar Personalservice GmbH za iznajmljivanje radne snage - stvorena upravo u sjedištu trgovačkog koncerna u Ehingenu na jugozapadu Njemačke. Sasvim "slučajno" je osnivač i poslovođa tvrke za radnu snagu iz Zwickaua - dotadašnji kadrovski direktor Schleckera.
Nisu samo sindikalisti ti kojima se "diže kosa na glavi" kada čuju o sudbini preko 50 tisuća djelatnika Schleckera čiji poslodavac također pokušava svim mogućim trikovima i prijetnjama, spriječiti stvaranje radničkih savjeta na koje zaposlenici imaju pravo.
Što nam govore brojke?
Jer poslovnim ljudima su malčice čudne brojke koje se mogu načuti iz poduzeća. Kažemo "načuti" jer Schlecker, usprkos navodnom prometu od 7,2 milijarde eura, nije nikakvo dioničko društvo niti bilo kakvo druga trgovačka organizacija koja bi bila prisiljena objavljivati svoje poslovne rezultate.
Jer Schlecker je jedan od onih trgovačkih lanaca koji sve polažu u ekspanziju. Već odavno je plavi znak Schleckera prisutan i u Austriji, Nizozemskoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Danskoj, Češkoj, Mađarskoj, a od 2006. je popisu došao i Portugal. Ali ono što čudi jest odnos prometa - i upravo onoga čime se Schlecker najviše hvali, broja poslovnica. Baš kao što su i procjene privatnog imutka Antona Schleckera veoma različite i smatra se kako raspolaže mnogo manje od oko 3,6 milijardi američkih dolara koliko procjenjuje Forbes, tako njemačko izdanje Financial Timesa procjenjuje kako je i promet Schleckera mnogo manji. U svakom slučaju, na tržištu Njemačke list procjenjuje kako mu je promet 2008. bio 5,12 milijardi eura. Promet drugog lanca drogerija u Njemačkoj, DM-Drogerie Markt je naravno manji - 3,36 milijardi eura iste godine. Ali usprkos prometu koji je tri petine Schleckerovog, broj filijala DM-a je više nego deset puta manji! Tu je 2008 bilo 10.650 trgovina sa znakom Schleckera i samo 1.012 trgovina DM. Nije teško zaključiti, odakle se mora "izvlačiti" dobit da bi se i pored takvog mora filijala i troškova održavanja, još uvijek izvlačila dobit: od kupaca lošom robom - i radnika u Schleckeru.
Autor: A. Šubić
Odg. ur.: S. Matić