Skandal na njemačkoj televiziji

88-godišnji kritičar poljskog porijekla najveća i je i najpoznatija svađalica u njemačkom književnom svijetu. Ali i izrazito uvažena i iznimno popularna. To najbolje pokazuje podatak da se njegova autobiografija objavljena 1999. prodala u milijunima primjeraka i da je mjesecima bila na vrhu najprodavanijih knjiga u Njemačkoj. Reich-Ranicki ponovno je privukao pozornost javnosti na sebe - onako kako on to najbolje zna - skandaloznim retoričkim nastupom na dodjeli Nagrade njemačke televizije, najuglednije domaće televizijske nagrade.

Na svečanu ceremoniju došli su svi koji u njemačkom medijskom svijetu nešto znače - direktori raznih kanala javne televizije, šefovi velikih privatnih televizijskih kuća, najveće filmske i televizijske zvijezde, uglednici poznati javnosti s drugih područja. Među njima, čovjek koji je trebao dobiti posebnu nagradu za životno djelo: Marcel Reich-Ranicki. Voditelj programa, njemačka talk-show-superzvijezda Thomas Gottschalk najavio ga je kao fascinantnu osobu koja je dala veliki doprinos televiziji. I onda se teškom mukom i nestabilan na nogama na pozornicu, uz ovacije publike, popeo 88-godišnji kritičar. Umjesto riječi zahvale s pokojom zlobnom strelicom kakva se uvijek može očekivati od velikog provokatora, Reich-Ranicki je zagrmio: "Nikoga ne želim uvrijediti, naljutiti ili povrijediti, ali ću otvoreno reći - odbijam primiti ovu nagradu!"

Voditelj spasio stvar

Ja ne pripadam ovdje, objasnio je Reich-Ranicki svoju odluku, tvrdeći da mu je to postalo jasno tek u tijeku, prema njegovom mišljenju, neukusne i glupe svečanosti. "Ovaj predmet koji je večeras uručen raznim ljudima, mogu samo odbaciti od sebe i jako je loše što sam večeras sve ovo morao satima gledati." Voditelj, Thomas Gottschalk, bravurozno je odreagirao, za razliku od nazočnih u publici koji su uglavnom s nevjericom širili oči. "Ne možete tek tako otići kući", rekao je. "Pazite - ovdje sjede intendanti ZDF-a, ARD-a i RTL-a. Svi ćemo zajedno sjesti sat vremena u televizijski studio i razgovarati o svemu o čemu se na televiziji više ne razgovara."

Reich-Ranicki je pristao i danas (13.10.) je službeno potvrđeno da će se taj talk-show emitirati idućeg petka (17.10.) u deset i pol navečer - ni u kakvom udarnom terminu, ali je obećanje barem ispunjeno. Reich-Ranicki je dobio ono što je želio - publicitet, pa čak još jednom i ovacije publike!

Bjegunac iz Varšavskog geta, poljski tajni agent, generalni konzul, robijaš...

Marcel Reich, rođen 1920. u poljskom Wroclaweku, doista je kultna figura njemačkog kulturnog života. Iza sebe ima životnu priču koja zvuči poput scenarija nekog pompoznog i dramatičnog holivudskog filma. S devet godina doseljava s obitelji u Njemačku, da bi ga nacisti 1939. prognali natrag i strpali u Varšavski geto. Iz njega sa svojom suprugom bježi 1943. i holokaust, u kojem gubi oba roditelja, preživljava u podzemlju.

Nakon rata radi u poljskom Ministarstvu vanjskih poslova i tajnoj službi. Dvije godine provodi u Londonu na mjestu generalnog poljskog konzula. 1949. se vraća u Varšavu, nakon čega biva otpušten i iz tajne službe i iz diplomacije. Štoviše, "zbog političke zastranjenosti" isključuje ga se iz Komunističke partije i baca čak na par tjedna u samicu.

"Književni papa" u drugoj domovini

Nakon zatvora Reich-Ranicki izlazi iz politike i okreće se književnosti. Od 1951. živi kao slobodni pisac i ratuje s poljskim komunističkim režimom koji mu privremeno zabranjuje rad. 1958. odlazi na studijsko putovanje po Njemačkoj s kojeg se nikada više ne vraća u domovinu. Tamo se afirmira kao književni kritičar. 60-etih i 70-etih godina piše kritike za ugledni tjednik "Die Zeit", nakon toga za "Frankfurter Allgemeine Zeitung" gdje godinama vodi redakciju književnosti. Kao gost-profesor predaje na sveučilištima u SAD-u i Švedskoj.

Obračun s Grassom

Reich-Ranicki uvijek je bio stručnjak za skandale. Veliku medijsku prašinu podigao je njegov obračun s nobelovcem Günterom Grassom čiji je roman "Ein weiter Feld" (1995.) "popljuvao" u velikom stilu, na pet stranica, a tjednik "Der Spiegel" taj tekst objavio kao naslovnu priču. Rat "književnog pape" i pisaca nastavljen je epizodom s Martinom Walserom koji je napisao roman "Smrt jednog kritičara" - u "kritičaru" su mnogi prepoznali upravo štovanog i omraženog Ranickog. Na meti njegovih verbalnih napada nisu bili samo pisci. Kolegicu Sigfrid Löffler osobno je izvrijeđao pred kamerama u svojoj emisiji o književnosti "Literarni kvartet" koja je bila emitirana čak 13 godina. Knjige koje su bile predmetom rasprava četiri kritičara idući dan bi se prodavale u knjižarama kao lude, pa čak i kad bi bile predmetom verbalnog iživljavanja i sprdnje "književnog pape".

Spontani gnjev ili smišljeni propagandni trik?

I ova najnovija akcija Ranickog je podijelila duhove u Njemačkoj. Neki mu skidaju kapu što je jasno i glasno (i javno) rekao u kakvom smjeru ide njemačka televizija - u smjeru žutila i banalnosti. Drugi pak njegov ispad smatraju arogantnim i nekolegijalnim, te tvrde kako je to sve Ranicki jako dobro smislio u svrhu samoproduciranja. Bilo to smišljeno ili spontano, izvjesno je da mu je predstava i ovoga puta uspjela.