„Skaži b“ - novi učenici iz Ukrajine

Školsko zvono označava početak sata u Osnovnoj školi Radoje Domanović u Vranju. U učionicu učiteljice Ivane Vučković, koja vodi drugi razred, stigla su dva nova učenika – Emilija i Dominik, oboje iz Ukrajine. Dok većina njenih učenika po programu danas uči latinično slovo Đ, u bilježnicama novih učenika učiteljica ispisuje početna slova azbuke.

„Skaži b", govori učiteljica dok ispisuje crvenom kemijskom olovkom to slovo na vrhu stranice u bilježnici malog Dominika iz Zakarpatja. On tiho ponavlja za njom: „b". Potom v, t, i druga ćirilična slova koja postoje i u ukrajinskom pismu.

U ovu Vranjsku osnovnu školu ide ukupno sedam osnovaca koji trenutno stanuju u Centru za azil u tom gradu.

Koordinatorica Tima za podršku djeci migrantima te škole Maja Kostić je nastavnica engleskog. Ulogu koordinatorice tima ima još otkako su djeca s Bliskog Istoka pohađala nastavu.

„Djeca iz Sirije su govorila engleski, sada je teže"

„Još od 2017. godine smo dobro upoznati s obrazovanjem djece koja dolaze iz drugih zemalja. Tada su to bila djeca iz Sirije i Afganistana, a sada su to djeca iz Ukrajine. Svi su različitih uzrasta – prvi, drugi, šesti i osmi razred. Moram priznati da sam ranije imala bolju i jaču suradnju i s djecom, i s roditeljima i s Centrom, jer sam ja nastavnica engleskog jezika, i svi su znali engleski. Trenutno sam manje upoznata sa situacijom, i zbog jezika i zbog toga što smo u suprotnim smjenama", kaže Maja Kostić i dodaje da trenutno rješavaju sitne razlike u znanju djece.

„Neke učiteljice kažu da oni imaju znanje za prvi razred, a upisani su u drugi, ali to su neke tehničke stvari koje rješavamo. Inače, vrlo dobro su prihvaćeni od ostale djece, čak moram reći da su na moju žalost bolje prihvaćena ova djeca, zato što su slavenski narod, bliži nama, u odnosu na djecu s Bliskog istoka. Meni je to žao, jer djeca su djeca", kaže nastavnica Maja Kostić.

Dominikova majka je Elvira Kerekeš. Pored Dominika, njena kćerka Beatrisa ide u 8. razred ove škole. Elvira prilično dobro govori srpski jer je udata za Janoša Kerekeša iz Pančeva koji je prethodnih desetljeća živio u Zakarpatju.

„Objema se sviđa što idu u školu, sada je to već dva tjedna. Beatrisi se baš sviđa, a Dominik se još nije uklopio. To mora polako", kaže Elvira. „Meni je jasno da ne mogu sve znati, meni je najvažnije da se druže, da se uklope u društvo, da vole ići u školu", kaže ona.

Razlike u srednjoškolskom sustavu

U Srbiji se nakon 8 razreda upisuje srednja, pitamo kako će njezina kćerka Beatrisa upisati srednju školu i kako je to u Ukrajini. Elvira objašnjava da se u Ukrajini isto može upisati srednja škola nakon osmog razreda osnovne, ali i ne mora, nego se može nastaviti do 11. razreda. Isto tako, može se upisati srednja škola, sa i bez profesije, nešto nalik općoj gimnaziji u Srbiji.

„Beatrisa želi upisati ekonomsku školu, pa ćemo vidjeti kako će to biti. Trebamo je prijaviti, Ured će nam to pomoći kao što nam u svemu pomaže, i vozi djecu u školu, i sve što kažemo oni pomažu. Za sada Beatrisa ide u školu u Vranju i uz to pohađa online nastavu iz Ukrajine", kaže Elvira Kerekeš.  Beatrisa potvrđuje kako jedva čeka krenuti u srednju školu i kaže da joj matematika ide odlično, i da joj je to omiljeni predmet.

Njeni nešto stariji prijatelji iz Centra za azil, dvojica šesnaestogodišnjaka, obojica po imenu Saša, jedan iz Pokrovska, a drugi iz Buče, sada idu u Trgovinsko – ekonomsku školu u Vranju. Jedan od njih je išao u srednju školu u Ukrajini bez profesije, a drugi je učio za kuhara - sada obojica pohađaju smjer turizam. Uz Elvirinu pomoć, kažu nam da predmeti nisu teški, i da izvan Centra dosta govore engleski jezik.

Kvalitetan smještaj u renoviranom centru u Vranju

Centar za azil u Vranju bio je zatvoren gotovo dvije godine jer nije bilo potrebe za smještajem izbjeglica. To vrijeme iskoristili su za renoviranje. Sada izbjeglice iz Ukrajine borave u  novom smještaju, sobe su im znatno veće nego što je to bilo u vrijeme migranata iz Sirije, Afganistana i drugih zemalja.

„Poklopilo se da je renoviranje bilo gotovo baš s početkom ukrajinske krize, tako da smo primili ukrajinske izbjeglice zato što su tu trenutno najbolji uvjeti za njihov smještaj. Trenutno ih je tu 57-oro, od toga je 17-oro djece. Svi oni ovdje žive normalno, trudimo se da im omogućimo sve što je potrebno za jedan normalan život. Djeca idu u školu, svi izlaze do Vranja, zaista, mogu reći, vode relativno pristojan život", kaže koordinator Centra za azil u Vranju Slobodan Savović.

On kaže da svaki put kad stignu novi ljudi u Centar, djeca školskog uzrasta čiji su roditelji zainteresirani, prolaze potrebnu proceduru poput sistematskog pregleda, nakon čega kreću s nastavom. „Sada ih imamo devetoro koji idu u školu, ali očekujemo da će se taj broj u narednim danima povećati", kaže Savović iz KIRsa. To se odnosi na petoro novopridošle djece koja sada prolaze sistematski pregled.

Većina se nada povratku u Ukrajinu

Prema podacima Ureda za izbjeglice, od početka krize u Ukrajini u Srbiju je ušlo 24.500 državljana Ukrajine. Boravište je prijavilo njih 5.808, a najveći dio je onih koji su smješteni kod rodbine, prijatelja i poznanika. Što se tiče prihvatnih centara, Centar za azil u Vranju je jedini sada otvoren za Ukrajince.

Većina majki smještenih u Centru u Vranju nada se da će se nekada vratiti svojoj kući. Tome se nada i naša sugovornica Elvira, bez obzira na to što joj je muž iz Srbije. On je ipak drugačijeg mišljenja. Janoš Kerekeš kaže da su u Vranju prihvaćeni bolje nego što su mogli zamisliti.

„Ovdje nam je više nego odlično, imamo sve što nam je potrebno. Ja zaista ne želim da se ikada vratimo u Ukrajinu. Ja sam se vratio tamo kamo se i trebam vratiti", zaključuje Janoš u razgovoru za DW.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu