Nelia je živjela na liniji fronte, a onda je pobjegla u Niš

„Nismo očekivali ovo, ali smo osjetili da će nešto biti“, priča nam Nelia Surus. Kaže, očekivala je možda borbe na istoku Ukrajine, ali „pravi rat", to nikako. Kad je krenulo, prešla je dvije i pol tisuće kilometara, preko cijele Ukrajine i Rumunjske, do Niša.

Sa zaručnikom Markom iz Srbije živjela je u Sjeverodonjecku, gradu na samoj granici sa samoproglašenom Republikom Lugansk. U četvrtak u pet ujutro, probudio ju je telefon. Zvala je majka iz Kijeva i rekla da je počeo rat.

„Prva pomisao mi je bila da moram bježati. Ali bilo je nestvarno, nismo vjerovali da se sve tako brzo odvija, pitali smo se da li da stvarno idemo. Marko kaže da će biti problema s putevima i gužvom“, priča Nelia za DW.

„I zaista, mi smo krenuli u zoru, a jedva smo izašli iz grada. Telefoni su nam stalno zvonili, svi su pitali što da rade, a ja sam uporno zvala svoju majku i govorila joj da se pakira i da beži. Ona prvo nije željela napustiti stan, svađale smo se, rekla sam joj što će ti stan, trebaš ostati živa“, dodaje ona.

Prava drama se odvijala dok je nagovorila majku da napusti Kijev u koji su se prvobitno uputili pre nego što im je javljeno da ako uđu u grad, nikada iz njega neće izaći. Tada joj je stigla i poruka od mame u kojoj piše da bez obzira na to što da se dogodi, da zna da ju je voljela. „Kad sam to pročitala, došlo mi je da poludim“, kaže ona.

Neće biti navale?

Na kraju su se Nelia i njezin zaručnik uspjeli sresti s njezinom majkom u Černivcima, nadomak granice s Rumunjskom. Nakon dugog čekanja i gužvi, stigli su do Niša. Još nekoliko obitelji iz Ukrajine je stilo u Niš, tu su, nakon pet dana drame, konačno prespavali na miru.

Prema podacima Komesarijata za izbjeglice, u Srbiju je u ponedjeljak ušlo oko tri stotine izbjeglica iz Ukrajine, a veći broj je već prošao ka Crnoj Gori i Hrvatskoj - jer tamo imaju nekretnine. Mali broj je onih koji su došli u Srbiju kod rodbine.

U Komesarijatu kažu da imaju dovoljno kapaciteta. Za sada, još nitko nije tražio krov nad glavom. „Tko se odluči ostati u Srbiji, taj dio ćemo zbrinuti bez ikakvih problema. Mi ne znamo okviran broj ljudi koji će nam se obratiti, a naši kapaciteti se kreću do 1.500 mjesta koja mogu biti otvorena ove sekunde. Mi ne vjerujemo da će nam toliko biti potrebno, jer dosta njih ne nalazi interes da ostanu ovdje“, kaže voditelj Komesarijata za izbjeglice i migracije Vladimir Cucić.

„Ako izađete na Poljsku sigurno se nećete vraćati tisuću kilometara nazad, ako izađete na Rumuniju, u tranzitu ste prema drugim zemljama, isto je i ako izađete na Mađarsku. Naša ukrajinska nacionalna zajednica i rusinska nacionalna zajednica nisu toliko brojne, to je dvadesetak tisuća ljudi kojima će se eventualno obraćati njihova rodbina. Nitko se neće bez posebnog razloga uputiti prvo u Srbiju“, siguran je Cucić.

Prema podacima UN, više od 660.000 ljudi napustilo je Ukrajinu u smjeru zapada. Polovina ih je otišla u Poljsku, slijede Mađarska, Rumunjska, Moldavija i Slovačka. Ima prognoza da bi ukupno moglo pobjeći između četiri i sedam milijuna ljudi.

„U Putinovoj Ukrajini ne želim živjeti“

Na društvenim mrežama, međutim, veliki broj građana Srbije nudi krov nad glavom izbjeglicama. Ali to je samo na društvenim mrežama, za medije ne žele govoriti jer, kažu neki, suočavaju se s optužbama da primaju Ukrajince, „a nisu primali Srbe s Kosova ili Sirijce i druge izbjeglice iz zemalja Bliskog istoka".

I objave na društvenim mrežama, a i građani s kojima smo razgovarali, svjedoče da su građani Srbije mekog srca prema izbjeglicama, ali ipak malo mekšeg prema onima koji sada dolaze iz Ukrajine. Ovih dana je i Srpska pravoslavna crkva počela prikupljati priloge za pomoć Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, a Crveni križ Srbije otvorio je račun za pomoć stanovništvu Ukrajine.

Povjerenik Cucić kaže da se, na temelju odluke UN-a, privremena zaštita odobrava svima koji napuste Ukrajinu. Srbija će također to primijeniti. „Dakle, da će bar u ovoj godini uživati zaštitu u svakom od mjesta, to podrazumijeva olakšanje prilikom prolaska granica, olakšanje prilikom registracija dokumenata i niz drugih stvari, što je i logično“, navodi on.

I naša sugovornica Nelia Surus kaže da je Ukrajini potrebna ogromna pomoć, i da i sama zna za puno prijatelja razdvojenih od muževa i djece. Zna i mnoge koji još u kolonama čekaju da prijeđu granicu.

Zna da će rat trajati još, ali ne zna kako će se završiti. Kaže da mrzi Putina. Sigurna je da Ukrajina ne može pobijediti u ovom ratu, ali je isto tako sigurna i da će Putin izgubiti.

Na pitanje je li strepila od dolaska u Srbiju, gdje je veliki dio stanovništva naklonjen Rusiji, Nelia kaže: „Već sam nekoliko puta dolazila u Srbiju. Znam da Srbija voli Rusiju. Ali mislim da je to zato što mrzi Ameriku. A nitko normalan ne može podržati rat i ubijanje. To odbijam vjerovati“, kaže Nelia. I dodaje:

„Ne znam što će biti s Ukrajinom, ali ako bude Putinova, ja u toj Ukrajini ne želim živjeti."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu