Seks među životinjama - užitak, puka nužda ili muka?

200 kilograma težak 150-godišnjak se polako penje na leđa svoje 50-godišnje izabranice. I počinje akcija: on počinje stenjati, oklopi škripe dok se on giba. Ona međutim izgleda gotovo kao da i nije zainteresirana i jednostavno se ponaša mirno i stoji na mjestu. 15 sekundi poslije je već sve gotovo.

Kad gledate kako se pare sejšelske goleme kornjače, postavlja se pitanje: što pritom uopće osjeća ženka? A to pitanje vrijedi i za mnoge druge životinjske vrste. Cijela akcija izgleda stalno kao da je to tek stvar mužjaka, dok ženka uglavnom djeluje apatično.

Engleski biolog Justin Gerlach je dugo promatrao ponašanje sejšelskih golemih kornjača. "Mužjaci gotovo bez prestanka dosađuju ženki", kaže on. "Pritom im upravo u malim kavezima ženke ne mogu pobjeći. One su stoga puno živčanije nego mužjaci. Teško im se može približiti."

Seks kao sredstvo za postizanje cilja

Posve drukčija situacija je kod čimpanzi. Kod tih majmuna se čini da ženke čak traže učestali snošaj sa što više partnera. Ukoliko je neka ženka plodna, alfa mužjak - šef u grupi - u biti ima povlastice. Ipak i svi ostali mužjaci iz grupe pokušavaju oploditi ženku ako šef upravo nije u blizini. A ženka opet nema ništa protiv. Ona čak i traži kontakt.

Ženke čimpanze se međutim ne ponašaju tako zato što cijene taj čin. Stvarni razlog koji se krije iza toga su prije određenog vremena istražili znanstvenici okupljeni oko Tobiasa Deschnera s lajpciškog Instituta Maxa Plancka za evolucijsku antropologiju. Znanstvenici smatraju da ženke, time što se pare sa što je moguće više partnera iz grupe, žele stvoriti pomutnju: mužjaci tako ne mogu biti sigurni tko je otac mladunčeta. I zbog toga su mužjaci, kako obrazlažu znanstvenici, manje spremni da pomladak - i time moguće buduće rivale - ubiju.

Bonobosi, jedna druga vrsta čimpanze (tzv. patuljasta čimpanza), koji su nastanjeni u središnjoj Africi, s druge se strane rješavaju napetosti i konflikata kroz seksualnu aktivnost. Kod većine životinjskih vrsta je spolni čin međutim samo "puki posao", kaže biolog Sebastian Baldauf. On je na Sveučilištu u Bonnu istraživao seksualnu selekciju, odnosno kako i zašto pojedine životinje izabiru svoje partnere za parenje. Baldauf trenutačno vrši istraživanje na sveučilištu u nizozemskom Groningenu. "Ono odlučujuće je potraga za partnerom", kaže on. "Sam čin je zatim većinom brzo odrađen te nije kompliciran proces." Ovaj biolog smatra da ženke pritom ne osjećaju ništa naročito.

Doživljavaju li ženke orgazam?

Dugo vremena je ženski orgazam među znanstvenicima važio kao tipičan za ljude. Međutim, postoje i izvješća o tome da su neke ženke majmuna, primjerice Bonobosi, također sposobne doživjeti orgazam. Barem se te životinje pritom oglašavaju na specifičan način, primijetili su znanstvenici, a i spolni organ ženke se steže.

I doista se čini kako je upravo kod čovjekolikih majmuna moguće da uživaju u seksu. Ali znanstvenici u to još nisu sigurni, kaže Sebastian Baldauf. To područje je jedna velika siva zona u znanosti, objašnjava Baldauf i dodaje: "Ne možemo izmjeriti kako to mozak obrađuje i što životinje osjećaju."

Upućuje na to da pojačane kontrakcije spolnog organa kod ženki ili posebna glasanja tijekom spolnog čina mogu biti pokazatelji da to ustvari nije uživanje, nego da takvo ponašanje ima svoju svrhu: "Moguće je da ženke time stimuliraju mužjake kako bi se oslobodili veće količine spermija. Time bi povećali vjerojatnost da doista dobiju podmladak od izabranog partnera za parenje."

Tobožnje silovanje

Kod pojedinih životinja spolni akt često čak izgleda kao da je posrijedi silovanje. Postoje izvješća o tome da mnogi mužjaci orangutana prisiljavaju ženke na seks. Brutalno se spolni čin obavlja i kod patki. Nekoliko pataka lovi jednu patku te ju tijekom spolnog čina guraju ispod vode. Na veliku nesreću, neke se patke pritom utope. A čak i inače miroljubivi dupini su navodno veoma grubi u seksu. No, i u tom slučaju znanstvenici ne mogu sa sigurnošću kazati osjeća li ženka pritom strah ili bol.

Čovjek katkad ono što se prije parenja kod životinja događa interpretira potpuno pogrešno. Sebastian Baldauf navodi primjer slatkovodnog raka nastanjenog u Europi i središnjoj Aziji Gammarux Pulex. Dosta veći mužjaci u vrijeme parenja uhvate jednu ženku i ne puštaju je, često dva do tri tjedna, sve dok ona ne bude spremna na oplodnju, priča Baldauf. Cijelo to vrijeme ženka se bori protiv mužjaka i pokušava ga zbaciti sa sebe. "Uistinu ženka pritom samo procjenjuje je li mužjak dovoljno snažan da je drži", objašnjava ovaj biolog. "Opiranjem ženke izabiru one mužjake koji jamče potomak koji također može postati tako snažan." To barem nema nikakve veze sa silovanjem, dodaje Baldauf.

Isto tako je moguće da i sejšelske goleme kornjače izabiru najbolje mužjake tako što stalno izbjegavaju spolni čin. "Ženke žele da se mužjaci potrude", kaže engleski biolog Justin Gerlach. I doista ove vrste kornjača dobivaju mlade tek onda kada mužjaci u kavezu imaju "mušku konkurenciju".