S druge strane žice je budućnost

Maicol i Norgen se nikada prije nisu susreli. No sudbina ih je sada spojila ovdje u Tijuani, na granici između Meksika i SAD-a. Maicol je star 17 godina, Norgen 20. Oboje su iz Hondurasa. Sami su se probili do Tijuane u nadi da će već nekako uspjeti prijeći američku granicu.

“Moja majka mi je na rastanku poželjela sreću. Ona shvaća da ne želim ostati u Hondurasu. To je bila moja odluka, nitko me nije poslao, ne želim novac ni od koga“, kaže Maicol.

Vruće je i suho vrijeme, vjetar neprestano puše. Maicol i Norgen promatraju pogranično područje isprepleteno žičanim ogradama, zidovima i nadzornim kamerama. Američki graničari u helikopterima i džipovima kontroliraju i zapuštene dijelove koji se protežu izvan pograničnog područja, uvijek spremni za hvatanje ilegalnih doseljenika. U pozadini se vide obrisi San Diega u Kaliforniji. Američki san, kaže Norgen: “Tamo imam prijatelja, on mi može pomoći. Kada stignem prijeko, najprije želim naći posao. Sigurno se mora puno raditi, tako sam barem čuo. Ali ja si želim tamo stvoriti život, a najradije i za moju obitelj, moje roditelje.“

U teretnom vlaku prema sjeveru

Norgenove crte lica su jos uvijek pomalo dječje. No tetovaže po ramenima i mišićavo tijelo odaju da iza sebe ima burnu prošlost. Nakon šestogodišnje osnovne škole negdje u provinciji u Hondurasu pridružio se jednoj bandi. “Posvađao sam se sa članovima bande i zaključio da mi se pametnije maknuti”, objašnjava Norgen. No i put od Hondurasa do američke granice je bio opasan. “Vozio sam se teretnim vlakom prema sjeveru. Tu trasu kontrolira jedna banda koja trguje drogama. Ona od svakog putnika traži 400 dolara. Tko ne plati, bude izbačen iz vlaka ili jednostavno ubijen. Ja sam imao taj novac pa mi se zato ništa nije dogodilo.“

Već je Meksiko bolji od Hondurasa

17-godišnji Maicol je išao pješice duž granice, i to samo noću. Priča da je najprije potražio sreću u glavnom gradu Meksika. Jer, kako kaže, već tamo je stanje bolje nego u Hondurasu: više posla, više novaca, manje kriminala. No on tamo ne može dobiti dozvolu boravka: „Kada bih legalno mogao ostati u Mexiko Cityju, to bih i napravio.”

Dva mladića iz Hondurasa sada čekaju na svoju šansu, na povoljan trenutak za prelazak preko granice. Budu li uhvaćeni, prijeti im izgon. To im je poznato. No, nema veze, oni mogu uvijek iznova pokušavati. U SAD-u se može zaraditi puno novaca, sigurni su Norgen i Maicol.

Sudbina ih je slučajno spojila, ovdje na prašnjavoj granici izmedju Tijuane i San Diaga. Za njih budućnost počinje iza žičane ograde. „Želim puno raditi“, kaže Maicol. „Ali onda se jednoga dana, kada ću imati novaca, želim vratiti kući. Ne mogu si zamisliti da zauvijek ostanem u SAD-u. No vidjet ću što će biti.“