„Ruski prekidač“ za baltičke zemlje

Stupovi dalekovoda se već uzdižu u oblačno nebo Litve, među njima vise i žice, ali struje na njima nema. Stojimo pred glavnim preklopnikom u blizini Alytusa na jugu zemlje i kad bi se dva golema aluminijska kraka okrenula tek za četvrtinu osi, došlo bi do kontakta i mreža elektroopskrbe Litve bi bila spojena s europskom članicom Poljskom.

Ali prekidač nije okrenut i to nije tako jednostavno. Jer dok je ovaj dalekovod izvan pogona, potrošači Litve svoju električnu energiju dobivaju preko drugog, onog koji vodi u Bjelorusiju.

Još iz doba Sovjetskog Saveza potječe takozvana mreža BRELL koja povezuje elektroopskrbu Bjelorusije, Rusije, Estonije, Litve i Latvije. Tri su desetljeća prošla od političke neovisnosti, dva desetljeća i od članstva u Europskoj uniji ovih baltičkih zemalja, ali planirano je odvajanje iz te „sovjetske mreže“ tek godine 2025. 

Rusija „određuje takt“

Nakon napada Rusije na Ukrajinu se užurbano radi na odvajanju od „sovjetske“ i priključenju na mrežu Europske unije, ali to nije tako jednostavno. Osobito kad je riječ o Litvi, ona je uvelike ovisna o uvozu električne energije: kad je 2009. tamo isključena atomska elektrana Ignalina ona je 70% svoje potrošnje morala uvesti. Glavni isporučitelji su Švedska i Latvija -uvoz iz Bjelorusije je obustavljen 2020., iz Rusije ovog svibnja. Ali mreža BRELL je još uvijek izuzetno važna jer preko nje se određuje frekvencija izmjenične struje u svim državama koje su na njoj spojene.

„Čitav sustav nije siguran jer smo ovisni o usluzi koju za nas provodi Rusija“, objašnjava nam litvanski stručnjak za energetiku Martynas Nagevičius. Naše stanje se nešto poboljšalo od kad smo preko Estonije povezani sa Švedskom i Finskom i zahvaljujući tim dalekovodima prema Poljskoj. Zapravo bi se već sad mogli spojiti na Europu, ali frekvencija naše izmjenične struje još uvijek ovisi o Rusiji.“ Jer čak i kad bi uvozila energiju iz Poljske, ona bi se trebala najprije pretvarati i prilagoditi „ruskoj“ frekvenciji. 

Realna prijetnja Kremlja

A to je, u ovim danima, realna prijetnja: nedavno je izbio spor nakon što je Litva obustavila promet robe između Rusije i njezine eksklave, Kalinjingrada. Vilnius je to protumačio kako time tek provodi sankcije Europske unije protiv Rusije, ali iz Moskve se čula prijetnja kako će poduzeti mjere koje će „imati ozbiljne negativne posljedice za stanovništvo Litve“, izjavio je tajnik ruskog vijeća za sigurnost Nikolaj Patrušev.

Spor je u međuvremenu izglađen i Bruxelles je odobrio takve transporte, ali je svima u Litvi jasno, gdje ih Moskva drži za grlo: baš u toj mreži elektroopskrbe. No u međuvremenu je tu ipak tek riječ o poremećaju – ali ne i da bi domovi u Litvi ostali u mraku ako bi jednog dana tako odlučio Kremlj. „Ako bi nam Rusija sad okrenula prekidač, nastavili bismo sinkronizaciju jednostavno s Europom“, uvjerava nas direktor državne elektroopskrbe Litve Rokas Masiulis. „Pogon bi bio nešto skuplji, ali zapravo se sad radi samo o tome da to bude ekonomičnije i za nas lagodnije.“

Dalekovod prema Poljskoj i trafostanica Alytus je tu od ključnog značenja, a još se postavlja i podmorski dalekovod koji bi Litvu preko Baltičkog mora također povezivao s Poljskom. U sve tri zemlje Litvi, Latviji i u Estoniji će se ubrzo postaviti i u svaku zemlju po tri takozvana kompenzatora sinkronizacije koja bi održala stabilnost izmjeničnog napona čak i ako bi došlo do poremećaja. 

Vjetar i sunce su sigurni od politike

Litva je zapravo već uspješno izvela probno i privremeno odvajanje dijelova svoje mreže iz sustava BRELL, ali Nagevičius nam objašnjava kako to još uvijek nije dokaz da bi takav „izolirani modus“ mogao trajno funkcionirati u čitavoj zemlji. U Alytusu i na tri druge lokacije bi se trebali postaviti i baterijski blokovi kapaciteta po 50 megavatsati kako bi se povećala stabilnost opskrbe.

Pohrana električne energije je važna za Litvu jer 75% električne energije koja se tamo proizvodi, potječe od energije sunca ili vjetra: „To su jedini izvori koje mi tu imamo", kaže energetski stručnjak. A tu bi se u Litvi mnogo toga još trebalo dogoditi. Ne samo jer su to ciljevi Europske unije, nego i da bi se smanjila ovisnost o uvozu: do 2030. bi se uvoz trebao prepoloviti zahvaljujući novim solarnim i vjetroelektranama.

Ambicije Litve idu još dalje: do te godine bi svako treće od 1,6 milijuna domaćinstva trebalo imati vlastite solarne ćelije. Najprije za vlastite potrebe, ali višak bi onda odlazio u nacionalnu mrežu. A to bi onda već bila mreža elektroopskrbe na koju Rusija više ne bi imala baš nikakav utjecaj.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu