Ruski homoseksualci bježe u SAD
14. travnja 2014"Bila je to strašna prometna nezgoda", prisjeća se Aleks Kovkov u razgovoru za Deutsche Welle. Bio je toliko ozlijeđen da u bolnici više nije mogao izustiti ni vlastito ime. Ali medicinsko osoblje mu je odbilo pružiti hitnu pomoć. Ni čašu vode mu nisu dali. Zvuči kao noćna mora, ali je to bila realnost za danas 33-godišnjeg Rusa.
Svojim Mercedesom je Kovkov prethodno velikom brzinom udario u zid. S potresom mozga i dubokim ranama je prevezen u renomirani moskovski Sklifozovski institut za urgentnu medicinu. Ali tamo mu nije pružena prva pomoć: "Nisu nam potrebni inficirani HIV-om u našoj klinici", bila je prva reakcija nakon što je Kovkov, da bi zaštitio medicinsko osoblje, prvo informirao da je zaražen. Kovkov je još uspio čuti kako su mu rekli: "Idi kući", te se poslije našao u psihijatrijskom odjelu klinike. Ali ni tamo se nije ništa pokrenulo. Prekriven krvlju i u psihijatriji je satima čekao na pomoć da bi na koncu skupio snage, izišao, uzeo taksi i odvezao se kući.
"Vi ste sramota za našu zemlju, crknite!"
U ožujku 2013., nekoliko mjeseci prije prometne nezgode, su Kovkova i njegovog prijatelja nepoznate osobe pretukle u moskovskom metrou. Iz razgovora dvojice prijatelja su počinitelji zaključili da su homoseksualci. "Vi ste varalice i sramota za našu zemlju, crknite!" – vikali su nasilnici dok su Kovkovu prijetili aparatom za gašenje požara. Međutim, Kovkov je imao sreću. Aparat nije funkcionirao. "Onda su se odlučili da me njime tuku", priča Kovkov s gorčinom na licu. "Bilo je oko 20 ljudi u vagonu metroa. Ali nisu ništa poduzeli. Samo su gledali kako tuku homoseksualce."
Kad su njih dvojica konačno uspjeli pobjeći iz metroa, napad su prijavili policiji. Ali policajci su da taj napad odbijali povezati s homofobijom. Napomena policajaca da takav zločin uopće ne postoji prema ruskom zakonu, je za tu dvojicu muškaraca bila svojevrsno izrugivanje. Toliko dugo su na njih vršili pritisak, dok nisu potpisali da su bez ikakvog razloga napadnuti.
Za Tanyu Cooper iz Organizacije za ljudska prava Human Rights Watch (HRW) je to poznato ponašanje. Takozvani "zakon protiv homoseksualne propagande" od srpnja 2013., prema kojemu je čak kažnjivo i samo spominjanje istospolne ljubavi u nazočnosti djece, je pogoršao ionako tešku situaciju ruskih homoseksualaca. "Sve više su izloženi nasilju", kaže Cooper, koja radi u moskovskom uredu HRW-a. "Policija daje do znanja da ne provodi istrage kad su u pitanju napadi usmjereni protiv homoseksualaca." Cooper kaže da je zbog tog odnosa vlasti LGBT zajednici postalo jasno u kakvoj bezizlaznoj situaciji se nalaze homoseksualci u Rusiji. "I upravo zbog toga su mnogi homoseksualci u Rusiji i aktivisti koji se bore za prava homoseksualaca prisiljeni u drugim zemljama potražiti azil."
Nakon godina ispunjenih strahom, nasiljem i borbom, Aleks Kovkov je na kraju 5. ožujka odselio u SAD. Bilo je to kratko prije njegovog 33. rođendana. Za moskovskog odvjetnika taj je događaj bio poput ponovnog rođenja. Konačno doći negdje, gdje može slobodno disati i reći svoje mišljenje, gdje ga se neće proganjati zbog njegove seksualne orijentacije ili njegove infekcije HIV-om, gdje ga se neće premlaćivati i dovoditi u situacije opasne po život.
Organizacija za ljudska prava Spectrum se brine o njemu i pomaže mu pri njegovom zahtjevu za azil. Aleks Kovkov je kao odvjetnik sve dokumentirao. A uredno je zapisao i diskriminaciju na radnom mjestu. Sve to mu može sada ići na ruku, jer se diskriminacija zbog seksualne orijentacije može relativno lako dokazati.
Sve više potražitelja azila
Ne postoje službene statistike o tome koliko je ruskih homoseksualaca aktualno zatražilo azil u SAD-u. Ali organizacije poput Spectruma, HRW-a ili Immigration Equalityja za Deutsche Welle potvrđuju da je od stupanja na snagu spornog ruskog zakona, rapidno porastao interes za informacije i podrškom. 16 Rusa trenutačno u SAD-u od Spectruma dobiva pomoć, Immigration Equality na stolu ima 44 zahtjeva za azil, duplo više nego prije spornog zakona.
Brojke se možda doimaju male, ali prema navodima Aarona Morrisa, pravnika u organizaciji Immigration Equality, koncentriraju se na one slučajeve koji su posebno jasni i teški. "Nismo izgubili još niti jedan slučaj", kaže on i dodaje kako općenito važi da tko god pripada LGBT zajednici u Rusiji, i u SAD-u podnese zahtjev za azil, ima dobre izglede da mu se on i odobri.
Nikad više natrag u Rusiju
U javnim akcijama prije svega mladi Rusi nastoje usmjeriti pozornost na njihovu situaciju. Nedavno su prosvjedovali ispred Bijele kuće. Navode da su ugroženi u njihovoj domovini ili da su premlaćivani. Mnogi od njih su izgubili posao, a veliko opterećenje je i nesigurna budućnost. Hoće li moći ostati ovdje?
Aleks Kovkov još ne zna kako će američke vlasti odlučiti o njegovom zahtjevu za azil. Jedino što zna je da se nikad više ne želi vratiti u Rusiju.