Nestajanje civilnog društva u Rusiji

U veljači 2014. će Sočiju biti održane Zimske olimpijske igre. Aktivisti upozoravaju na uništenje životne sredine i zlouporabu radnika koji su doputovali iz drugih krajeva kako bi u tom ruskom gradu na crnomorskoj obali gradili stadione i smještaje. Ipak njegove kolege u Sočiju su morale šutjeti - preveliki je strah od represalija, kaže Solovkin, koji je 2002. godine, nakon pokušaja atentata, morao pobjeći iz svog rodnog grada.

I Ulrike Gruska iz „Reportera bez granica“ opominje da „nas ne smiju zaslijepiti šarene slike iz Rusije“. Ruska država kontrolira tri velika televizijska programa. Osim nekoliko hrabrih izuzetaka, na ruskoj televiziji skoro i da nema slobodnog, neovisnog izvještavanja. Pristalice predsjednika Vladimira Putina sjede „u kontrolnim sobama“ i sebi i svojim kolegama nameću samocenzuru. Skoro svi izvještaji prethodno su snimljeni kako bi, ako je neophodno, kritički izvještaji bili odstranjeni uoči emitiranja. Novinari su naučili šutjeti. Tko previše kritizira, taj je već odavno otpušten, kaže Gruska, autorica studije „Kremlj na svim kanalima“, koja je u ponedjeljak (7.10.) predstavljena u Berlinu, na godišnjicu smrti novinarke Ane Politkovskaje, velikog borca za ljudska prava, a koju su 2006. ubili još uvijek nepoznati počinitelji.

„Ljudi se plaše“

„To je bio povod za borce za ljudske prava u Berlinu da naprave bilans: pooštravanje slobode tiska sprovedeno je „nizom strašnih zakona“, usvojenih za vrijeme trećeg mandata predsjednika Putina“, kaže Svetlana Ganuškina iz ruske organizacije za ljudska prava „Memorijal“. A to su - od pooštravanja zakona koji ograničava okupljanje, preko cenzure interneta, zakona protiv širenja „homoseksualne propagande“, do zakona koji prisiljava nevladine organizacije, kao što je „Memorijal“ da se registriraju kao „strani agenti“, ukoliko su politički aktivni i novac dobivaju iz inozemstva. „U Rusiji pod Putinom, svjedoci smo uništavanja civilnog društva“, kaže Ganuškina.

Zakon o agentima služi „samo tome da ljudi moraju sebe diskreditirati i da osjećaju strah“, potvrđuje Peter Frank, stručnjak za Rusiju organizacije Amnasty International. Zakon je vrlo široko formuliran a njegova primjena proizvoljna. „On može svakog pogoditi, čak i udruženje zaštitnika ždralova“. Nevladine organizacije su od uvođenja zakona početkom godine, neprestano zauzete time da se moraju braniti. Ganušnika potvrdno klima glavom. I „Memorijal“ očekuje slijedeće ročište pred sudom. „Borimo se svim sredstvima protiv oznake 'agent'. Nismo spremni prihvatiti tu „žutu zvijezdu“. Svi mi znamo što se dešava kada se nosi žuta zvijezda“, kaže ona.

„Laž i propaganda“

Ipak Ganuškina ne priželjkuje bojkot Olimpijskih igara. „Političari bi, međutim, trebali razmisliti žele li doista doputovati jer bi time oni mogli legitimirati ono što se događa u Rusiji“. Pod rječju „ono“, Ganuškina podrazumijeva povrede ljudskih prava, represivne zakone i pogoršanje slobode mišljenja u Rusiji. Ruski novinar Sergej Solovkin nada se da strani mediji neće biti zaslijepljeni šarenim slikama, „lažima i propagandom“ Kremlja, već da će sami ukazati na lošu situaciju po pitanju ljudskih prava. Jer, njegovi prijatelji u Sočiju, moraju šutjeti.