Rusija i Sudan: Moskva širi svoju moć u Africi

Zamjenik predsjednika Sudanskog prijelaznog vijeća kojim dominira vojska, Malik Agar, je vrlo jasan kada je stav njegove zemlje u pitanju: „Da, postoji interes za oživljavanje sporazuma o izgradnji ruskog pomorskog centra na Crvenom moru“, rekao je on za sudanski list "Sudan Tribune", početkom lipnja na rubu Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu (SPIEF).

Sudan i Rusija su već godinama u pregovorima o odgovarajućem sporazumu. Prema izvještaju online magazina "Understanding War", tadašnji šef sudanske države Omar al Bashir i ruski predsjednik Vladimir Putin već su se 2017. dogovorili gradnju ruske baze s prostorom za nekoliko stotina vojnika i četiri broda.

Međutim, zbog političke nestabilnosti koja je tada nastupila, sudanski parlament nije mogao ratificirati sporazum. Nedavno su, međutim, razgovori nastavljeni i to očito uspješno. Zamjenik komandanta Sudanskih oružanih snaga (SAF), general-pukovnik Yasir al Attar, krajem maja je izjavio da će Sudan i Rusija u narednim tjednima potpisati niz vojnih i ekonomskih sporazuma.

Rusija: strateška promjena kursa u sudanskom sukobu

Činjenica da je Moskva sada postigla dogovor s državnim predstavnicima Sudana ukazuje na značajnu promjenu kursa: u katastrofalnom sukobu koji je u travnju prošle godine izbio između regularne vojske SAF i pobunjenih snaga iz Rapid Support Forces (RSF), Moskva je prvobitno bila na strani RSF-a. Razlog: poludržavne ruske Wagnerove formacije su s njima imale dogovor o pravima na rudarenje sudanskih nalazišta zlata a to je bio jedan od preostalih izvora deviza za Rusiju, koja se od napada na Ukrajinu nalazi pod udarom sankcija Zapada

„Vojna situacija u Sudanu ostaje nejasna“, kaže politologinja Hager Ali s hamburškog GIGA instituta, koja je nedavno objavila analizu sudanskog rata. "Ali Rusija sada očito želi diverzificirati svoju podršku Sudanu. Štoviše, Port Sudan se nalazi u oblasti koju kontrolira SAF. Ako Rusija želi tamo uspostaviti pomorsku bazu, to će ovisiti od razgovora sa SAF-om", objašnjava ona. Još uvijek je nejasno kakve će to posljedice imati na vojni razvoj sukoba.

Rusija: "neograničena vojna pomoć"

U zamjenu za pomorsko prisustvo, Rusija će pružiti vojnu i sigurnosnu podršku Sudanskim oružanim snagama (SAF). Specijalni izaslanik ruskog predsjednika za Afriku i Bliski istok, Mikhail Bogdanov, obećao je SAF-u "neograničenu kvalitativnu vojnu pomoć", prenosi magazin "Understanding War".

Sudanska vojska je, kako kaže politolog Andreas Heinemann-Grüder iz Centra za naprednu sigurnost, strateške i integracijske studije (CASSIS) u Bonnu, proteklih godina od Rusije, između ostalog, tražila i borbene avione tipa Su-30 i Su-35, kao i protuzračne rakete S-400.

"Rusi su do sada pokazivali skepsu glede ovih želja. Ne znamo misle li sada drugačije - niti znamo kakvo oružje je Rusija sada ponudila Sudancima u zamjenu za pomorsku bazu", rekao je Heinemann-Grüder za DW .

Rusija u osnovi ima dobre karte u pregovorima, kaže Hager Ali u razgovoru za DW i dodaje: "Što duže traje sukob, to je više oružja potrebno SAF-u. Ovo se posebno odnosi na sudansko ratno zrakoplovstvo, koje mora djelovati i u udaljenim područjima. U tom smislu, rusko oružje može jako dobro poslužiti."

Isto važi i za dizel gorivo. Dugo ga je nedostajalo, objašnjava Ali. S druge strane, postoji i odgovarajuća zabrana izvoza za Rusiju zbog sankcija. "Dugo je gorivo uvozila Wagnerova milicija preko Čada", kaža Ali i dodaje da bi ga u budućnosti Rusija mogla isporučivati preko svoje nove pomorske baze u Sudanu.

S lukom, prema navodima iz "Understanding War", Rusija dosljedno može nastaviti svoje vojne akcije u Africi. Zbog umiješanosti u sirijski rat na strani diktatora Bashara al-Assada, Rusija već ima pomorsku bazu u Tartusu na jugu Sirije. To već koristi kao polaznu točku za isporuku logistike u Afriku - na primjer u Libiju, koju također razdire građanski rat. Libija, pak, služi Moskvi kao mostobran za pojačanje i zalihe za zemlje podsaharske Afrike.

„Sudan je još jedan dio slagalice u ruskoj strategiji za Afriku“, kaže Hager Ali. Ovo se odnosi na trgovinu oružjem, ali i na ostala ruska prisustva u Africi, posebno na zapadu kontinenta. "Moskva ima različite interese: kratkoročne, srednjoročne i dugoročne", dodaje Ali.

Utjecaj na Evropu

Ovi ciljevi bi definitivno mogli imati utjecaj na Europu, smatra politolog Andreas Heinemann-Grüder: „Rusi iskorištavaju svoju moć kaosa u raznim afričkim državama, ne samo u Sudanu, nego i u podršci ostalim pučistima u Maliju, Čadu, Burkini Faso i Nigeru. Tamo suradnja s pučistima ne doprinosi stabilizaciji, nego suprotno. Doprinosi pogoršanju unutarnjih sukoba".

Uzimajući u obzir trenutnu situaciju u Sudanu, ne mogu se isključiti moguća kretanja izbjeglica prema Europi. „Europska strana bi se stoga mogla zapitati treba li razvojnu pomoć u zemljama koje kontroliraju pučisti povezati s određenim uvjetima. Na primjer, da vojna suradnja s Rusima ima posljedice po razvojnu suradnju ili možda čak i po humanitarnu pomoć", upozorava Heinemann-Grüder i dodaje da Francuska to sada već radi: "Ali generalno, ovdje još uvijek ne vidim jedinstvenu poziciju među zapadnim zemljama."