Rumunji obrađuju njemačka polja

Poljaci, Mađari ili Česi mogu raditi na svim područjima i nemaju interesa za poslove pomoćnih radnika. Za Rumunje i Bugare još vrijede prijelazni rokovi. Zato je većina sezonskih radnika u Njemačkoj ove godine iz Rumunjske. Primjerice, Ioan Iacobin koji je na šest mjeseci sa suprugom, četvero odrasle djece i jednom bebom došao raditi kod jednog seljaka u Bornheimu kod Bonna.

Šest mjeseci na njemačkim poljima

„Želim učiniti nešto za svoju djecu, pomoći im financijski. Zato sam ovdje, imam puno djece i želim im pomoći da nešto ostvare u životu“, kaže Ioan Iacobin dok čisti grmove rajčice u stakleniku. Naporan fizički rad za njega nije ništa novo. Već je ovaj snažni 52-godišnjak radio kao pomoćni radnik na brojnim njemačkim gradilištima – ali samo po mjesec dana. Na imanju seljaka Leonharda Palma koji proizvodi ekološku hranu u Bornheimu kod Bonna ovaj bivši tvornički radnik može ostati pola godine. „Ovdje sam s obitelji, nisam usamljen. Vrlo sam sretan što smo ovdje skupa. A kad se budemo vraćali u Rumunjsku vraćat ćemo se također zajedno.“

Istina, nije cijela obitelj ovoga oca jedanaestero djece u Njemačkoj. Ali, nakon teškog posla na njega čeka supruga s bebom kojoj je tek osam mjeseci. A tu je i njegovo četvero odrasle djece koja vade šparoge ili beru jagode.

Poljacima se više ne isplati

Stanuju skupa u pet soba jedne barake iza garaže na seoskom imanju. Ispred barake je čak zasađeno cvijeće, sve je uredno i privlačno. Baraku su prije nekoliko godina izgradili poljski sezonski radnici. Prošle godine je na njih otpadalo dvije trećine sezonskih radnika u njemačkom gospodarstvu. Ove godine im se ne isplati za šest eura i 40 centi na sat raditi na njemačkim njivama.

Rumunji i Bugari su tek od 2007. građani EU-a i moraju čekati najmanje do 2013. da bi se mogli slobodno zapošljavati na njemačkom tržištu rada. Njemački poljoprivrednici su se pravovremeno prebacili na Rumunje i ove godine ih je već zaposleno 95.000.

Poljoprivrednici sa sveučilišnom diplomom

I Leonhard Palm sad surađuje s Rumunjima. Dobro s njima izlazi na kraj. Ali, jedne poljske radnice se osobito rado sjeća. „Imali smo ovdje i jednu učiteljicu – to je bilo zanimljivo, moja djeca su upravo krenula u školu, a istovremeno smo imali i privatnu učiteljicu za njih. Ona ih je podučavala malo engleski i brojeve i naravno poneku riječ na poljskom.“

Ona nije u Njemačku došla kao učiteljica nego da bi vadila šparoge. To nije rijedak slučaj. Devedesetih godina je bilo više Poljaka sa sveučilišnim diplomama koji su radili na njemačkim poljima jer plaće u njihovoj domovini nisu bile dovoljne za preživljavanje. Danas i Ioan Iacobin kao sezonski radnik u Njemačkoj zarađuje više nego učitelj ili liječnik u Rumunjskoj – iako je njegova plaća za njemačke prilike prilično niska. Za poljoprivrednika Palma suradnja s ovom rumunjskom obitelji ima još neke prednosti: „Jezični problem je znatno manji nego kod poljskih radnika. Kod poljskih radnika smo djelomice morali naučiti nešto poljskoga, barem neke pojmove, primjerice brojeve, ali sad to nije potrebno.“

Sve vrlo dobro organizirano

Jer, Ioan Iacobin potječe iz rumunjskog Banata. S obzirom da ima puno susjeda njemačkog podrijetla lakše se snalazi s njemačkim. Njegova odrasla djeca su u školi učila engleski. No, bez obzira kojim jezikom govorili, očito se dobro razumiju sa svojim poslodavcima. „Ovdje mi se jako sviđa, moji šefovi su jako ljubazni, imaju razumijevanja i često rade skupa s nama u polju. Ovdje se radi vrlo organizirano i to posebno cijenim“, kaže Ioan Iacobin. On će od 2013. vjerojatno moći tražiti i druge poslove na njemačkom tržištu. A njemački seljaci će onda možda angažirati Ukrajince ili Moldavce.

Ioan Iacobin ipak kaže da će se uvijek vraćati Leonhardu Palmu. Osim ako se gospodarska situacija u njegovoj domovini brzo ne poboljša. U tom slučaju bi najradije ostao u Rumunjskoj.

Autor: Alexandra Scherle / Anto Janković
Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm