Radikalizacija protesta u Srbiji

Mirna okupljanja građana Srbije tokom proteklih mjeseci nisu previše impresionirala vlasti, i to je, kako se navodi, dovelo do toga pada broja sudionika. Zbog toga su se i vođe opozicije našli na prekretnici. Režim Aleksandra Vučića je potpuno ignorisao ne samo proteste nego i zahtijeve koji su se čuli na protestima, a jedan od najvažnijih se odnosio na pristup medijima. Otuda je upad u zgradu RTS je djelovao kao logičan korak.

Takozvani javni servis je najobičnije glasilo režima, na kojem je pristup opoziciji sveden na povremena skromna pojavljivanja opozicionih lidera, a praćenje opozicionih aktivnosti se uglavnom ignorira.

Stoga i politikolog Boban Stojanović za DW taj potez ocjenjuje kao neku vrstu radikalizacije protesta, koji je povezan s jednim od osnovnih zahtjeva, a to je otvorenost medija i medijskog prostora na RTS.

„Javni servis praktično ne postoji, i po onome što sam vidio da se tamo dešavalo, to vidim kao jednu vrstu građanske neposlušnosti koja je trebalo da ukaže na diskriminaciju koja postoji na RTS prema opoziciji", kaže Stojanović.

Vlasti su sa svoje strane navele da je smanjenje broja sudionika protesta dovelo do nasilnih koraka opozicije, i najavile su da će to sankcionirati. Njihovo objašnjenje je bilo kako žele da zaštite novinare RTS, i da je nedopustivo da se poduzimaju takvi nasilni koraci samo zato jer vam se ne sviđa nečija uređivačka politika.

Direktor RTS Dragan Bujošević je u svom obraćanju ocijenio kako su „protesti izgubili legitimitet upadom na RTS".

Jedan od lidera Saveza za Srbiju Dragan Đilas negirao je nasilje nad novinarima i zaposlenima na RTS, i istakao da se problem neće riješiti ukoliko se pristup RTS ne promijeni. On je također upozorio da će sljedećeg puta tu biti 50.000 ljudi. Nema drugog načina da nešto postignemo, dodali su i drugi lideri opozicije.

Boban Stojanović ocjenjuje kao „skandalozno obraćanje ministra policije Nebojše Stefanovića, koji je izmislio većinu stvari koje je pri obraćanju javnosti rekao. Ali to je bilo i očekivano, jer znamo kome se on obraća".

Oprezna uporaba sile

Vlasti su od početka protesta na svaki način izbjegavale uporabu sile i policije. Prisustvo organa reda je bilo diskretno, i na proteklim protestima je bilo veoma malo incidenata. Režim veoma dobro zna da će svako korištenje sile dobiti planetarni odjek, i da bi to mogao biti prelomni momenat za političku sudbinu Aleksandra Vučića.

To znaju i lideri opozicije, i ovaj korak se može promatrati kao do sada najjači pritisak na vladajući režim. Koliko će to natjerati Vučića da konačno pristupi dijalogu s opozicijom, ili će se ipak okrenuti represiji, tek će se vidjeti, budući opozicija ima očito namjeru nastaviti s pritiskom.

Primjetna je bila relativno blaga upotrebe sile od strane policije, i s time se slaže i Boban Stojanović. Po njegovom mišljenju je „policija, koliko se moglo vidjeti, postupila uglavnom korektno. Siguran sam da bi Vučić volio upotrijebiti neku veću silu protiv opozicije i prosvijednika, ali on zna da bi to dovelo do još većih otpora na drugoj strani. Čini mi se da su morali reagirati, ali su ipak vodili računa da ne prekorače određenu granicu".

Satanizacija opozicije

Vlasti su takođe zaprijetile krivičnim prijavama i navele da će za takve poteze netko morati  odgovarati. Verbalna reakcija vlasti je inače bila dio već poznatog naprednjačkog repertoara: fašistički banditi i maskirani razbojnici, lopuže, pokušaj puča, huligani, pokušaj linča, nemoć, mržnja i nasilje, ruše, pale, izazivaju kaos u Srbiji...

Pojedini stranački dužniosnici vlasti su čitav događaj povezali s Kosovom, i nasilan upad „huligana Boška Obradovića u RTS" vide kao „ciljano izvršen kako bi se umanjili zločini počinjeni na Kosovu i Metohiji od strane OVK, kako bi se Obradović dodvorio zločincima i umanjio značaj obilježavanja 17. ožujka". Tog dana prije 15 godina je na Kosovu došlo do napada na pripadnike srpske manjine. tada je i djelomice ili u potpunosti spaljen i veći broj pravoslavnih ckrava i drugih svetih objekata.

Pritisak na Vučića

Boban Stojanović smatra da je korak opozicije svakako neka vrsta radikalizacije protesta, i da je vjerovatno povezan i sa najavljenim velikim protestom u Beogradu 13. travnja.

„Reakcija vlasti je znak nervoze, prije svega Aleksandra Vučića. Očigledno je da ga protesti jako nerviraju. Ovo je bio trenutak da zaoštri situaciju, ali nisam siguran da mu to ide u korist. Mislim da će se protesti samo omasoviti zbog onoga što se sinoć desilo, i da sada možda ulaze u jednu ozbiljniju fazu".

Sudeći po reakcijama Aleksandra Vučića, koji ponovo najavljuje svoja obraćanja naciji na kojima će i dalje voditi monolog protiv opozicije, očito je da vlast nema namjeru učiniti ni najmanji ustupak. Ali, ukoliko opozicija uspije organizirati neku dodatnu vrstu pritiska kroz blokade institucija ili ponovo RTS, to može dovesti do Vučićevog popuštanja, smatra Boban Stojanović.

„To je korak dalje koji bi mogao dovesti do nekog otvaranja medija, i to bi takođe bio neki korak ka demokratizaciji Srbije. Nadam se da bi to predstavljalo i korak ka poštenijim izborima", zaključuje Stojanović.