Ultimatum Vučiću - mač s dvije oštrice
14. ožujka 2019
Od aktualnog državnog vrha oporbeni Savez za Srbiju (SZS) traži da u roku od 30 dana ode s vlasti i da se raspišu novi izbori na svim razinama.
"Zahtijevamo trenutne ostavke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, predsjednice Vlade Ane Brnabić i predsjednice Narodne skupštine Maje Gojković. Tražimo izbore na svim nivoima koji će se održati nakon šest do devet mjeseci u kojima bi mediji bili slobodni i ispunjeni ostali zajednički zahtjevi opozicije za fer i poštene izbore", stoji između ostalog u proglasu SZS-a.
Ukoliko se ti zahtjevi ne ispune, SZS najavljuje veliki narodni prosvjed u Beogradu 13. travnja, na koji će biti pozvani građani iz cijele Srbije.
(Ne)realna očekivanja
Iako je u prvom trenutku djelovalo da je ova vijest prepisana s nekog od satiričkih portala, u SZS-u zaista misle ozbiljno. Nakon višemjesečnih prosvjeda u oko 90 srbijanskih gradova, čelnici SZS-a očito su se našli na prekretnici i sada najvjerojatnije pokušavaju izvršiti neku vrstu novog pritiska na vlast.
A koliko su se vlasti uznemirile zbog tog ultimatuma svjedoči i odsustvo reakcija iz vladajuće koalicije. To, naravno, može značiti i određeni strah od daljnjih poteza oporbe, ali, bar kako trenutno stvari stoje, atmosfera u društvu nije toliko kritična po srbijanske vlasti.
U oporbenim krugovima postoje dežurni optimisti koji već vide kraj ovog Vučićeve vlade, ali, kako za DW kaže Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku, u ovom trenutku potrebno je imati realna očekivanja.
"Vidim ovo kao jedan iznuđeni potez nakon serije građanskih prosvjeda. Prosto su na neki način morali radikalizirati svoje zahtjeve nakon višemjesečnih protesta", ističe Popović i dodaje: "S druge strane je to djelomično i rizičan potez, jer postavlja dosta visoke zahtjeve i podiže očekivanja. Mislim da nitko ne očekuje da je realno da čelnici režima podnesu ostavke za mjesec dana", ocjenjuje Popović.
Vlast je spokojna?
Reakcija vlasti je, barem za sada, suzdržana i čini se da je njihova taktika da se čitav taj proglas i zahtjevi oporbe što duže medijski i politički ignoriraju. Politički analitičar Dragomir Anđelković smatra da vlast svakako nema namjeru ispuniti oporbene zahtjeve i podnijeti ostavku.
"Na taj način bi sebi pucali u oba koljena i ušli hendikepirani u izbornu utrku kao netko tko je priznao da nešto nije u redu. S druge strane, priznali bi da dosadašnji izbori nisu bili regularni, ako bi prihvatili zahtjev da se sada održe demokratski i pošteni izbori", napominje Anđelković za DW.
Reakcija vlasti će, kao i do sada, biti ravnodušno ignoriranje tih zahtjeva, a ako taj pritisak postane u nekom trenutku veliki, probat će to razvodniti nekim drugim temama, primjećuje Dragan Popović. „Probat će najprije to ignorirati, a ako to ne bude moglo, pokušat će na druge načine te zahtjeve učiniti ili nevidljivim ili nerelevantnim".
Preslabi za visoke zahtjeve
Tek će se vjerojatno vidjeti što su bili pravi motivi te oporbene grupacije da istakne spomenute zahtjeve, ali u svakom slučaju legitimno je razmatrati ima li SZS dovoljno političke snage i podrške u narodu da postavlja ovakve ultimatume?
Riječ je, naime, o samo jednoj oporbenoj grupaciji koja višemjesečne proteste protiv vlasti nije uspjela kapitalizirati kroz poboljšanje svog rejtinga. Stoga i Dragomir Anđelković kaže "kako oni nemaju tu snagu, ali da su toga i sami svjesni. Nije im, dakle, cilj ultimatum kao takav već nametnuti se kao najsnažniji oporbeni element i istisnuti neke druge oporbene igrače. Tako bi se za neku iduću borbu s vlastima pozicionirali kao jedina oporbena snaga koja može ispuniti zahtjeve jednog dijela oporbenog biračkog tijela".
Nema nikakve sumnje da oni nemaju tu snagu, nastavlja Dragan Popović, jer govorimo o potpori između 10 i 15 posto u biračkom tijelu. "Daleko su oni od toga da mogu iza sebe staviti svu energiju građanskih prosvjeda, izvršiti toliki pritisak i ugroziti vlast Aleksandra Vučića", procjenjuje direktor Centra za praktičnu politiku.
Prosvjed, šetnja, razilazak – što dalje?
Prijetnja velikim prosvjedom u Beogradu 13. travnja ukoliko se ne ispune zahtjevi SZS-a također predstavlja mač s dvije oštrice. Nezadovoljstvo građana jest veliko, ali ono se i dalje na neki način odvija izvan stroge mobilizacije iza političkih stranaka. Zato Dragomir Anđelković podsjeća na neke primjere velikih oporbenih prosvjeda prije 2012. godine i dolaska Srpske napredne stranke na vlast, koji su okupili veliki broj ljudi, ali nisu uzdrmali tadašnje vlasti.
Dragan Popović primjećuje da domet tog prosvjeda ovisi prije svega od toga što oni koji će doći na prosvjed od njega očekuju. "Ako građani očekuju previše, bojim se da će biti razočarani i da može doći do nekog gubitka energije. Ali, ako se postave realna očekivanja da je ovo samo jedan korak ka rušenju režima, onda to može imati solidan efekt", navodi Popović.
Oporba je najavom tog prosvjeda na sebe preuzela još jedan rizik, a to je neizvjesnost oko daljnjih koraka ukoliko se tog dana skupi određeni broj ljudi, prošetaju Beogradom kao i na dosadašnjim prosvjedima, i nakon toga raziđu.
"Imali smo, kao što rekoh, takve slučajeve i jednostavno će se nakon toga promovirati neka druga priča, i nastaviti se neka vrsta nove igre. U politici je to tako, ukoliko se to okupljanje završi na taj način, vjerojatno će se naći neki novi trenutak i ponovo pozvati na okupljanje građana", smatra Anđelković.
Na to pitanje u srbijanskoj politici ne bi mogli odgovoriti ni najbolji stratezi, ističe Dragan Popović, i zato "mislim da se taj prosvjed ne smije najavljivati kao neki 'Dan D', ili 'novi 5. listopad'. To bi trebalo biti jasna poruka vlastima, ali bez nerealnih očekivanja", ukazuje Popović.
Uvijek spremni tabloidi
Idućih mjesec dana svakako bi trebalo očekivati žestoku reakciju medija bliskih vlastima. Čelnici SZS-a su već proglašeni državnim neprijateljima i najava velikog prosvjeda samo će potaknuti tabloidne teorije da je riječ o radikalizaciji oporbenog otpora za koji je zeleno svjetlo dao Zapad. Taj narativ da Zapad preko kaosa na ulicama želi srušiti Vučića prisutan je od samog početka građanskih protesta, a sada će biti samo dodatno pojačan.
Oporba će vjerojatno napraviti sve što može kako bi taj skup bio što ozbiljniji, dodaje Dragomir Anđelković:"Vlast će s druge strane pojačati svoju kampanju širom Srbije. Imat ćemo, dakle, tu političku borbu na dva kolosijeka i nadam se da to neće izazvati neke veće tenzije u društvu osim nekih pojačanih verbalnih sukoba."