Protekcionizam "na mala vrata"
8. srpnja 2013Od kako je izbila financijska kriza, pojmovi poput "globalizacije" i "slobodne trgovine" nisu baš popularni. Jer kad se gospodarstvo neke zemlje nađe u teškoćama, vladama prvo padne na pamet zaštiti vlastite proizvođače od konkurencije iz inozemstva.
A mnoge vlade upravo to i čine, smatra Global Trade Alert, organizacija koja okuplja znanstvenike sveučilišta St. Gallen i britanskog Centre for Economic Policy Reasearch (sjetimo se i nedavne rasprave o carinama na solarne panele iz Kine). Ona na svojim stranicama na internetu još od 2008. nabraja prepreke koje su pojedine zemlje postavile slobodnoj razmjeni.
Osobito od kraja 2012. sve više zemalja poseže za sve ozbiljnijim mjerama zaštite, smatra znanstvenik iz te organizacije Martin Wermelinger. "Način protekcionizma se bitno promijenio. Obzirom na propise Svjetske trgovinske organizacije se klasične metode ne primjenjuju toliko."
Možda ne baš carine, ali...
Jer već članstvom u WTO-u se zemlje obvezuju na - ako uopće, tek određene carinske stope i klasične barijere robi iz inozemstva. Ali zato mnogo radije posežu za drugim mjerama, na primjer potpore vlastitim izvoznicima, od klasičnih nagrada pa do državnih jamstava za robu koja se izvozi.
Novi oblik protekcionizma jest i da neke zemlje - poput Kanade, ali i neke zemlje Azije - "privremeno" ograničavaju dolazak strane radne snage. A dok se još uvijek vodi žestoka rasprava o neuspjehu novih mjera slobodne trgovine u svijetu (takozvane runde iz Dohe), ipak sve više zemalja potpisuje trgovinske sporazume s drugim zemljama na razini bilateralnih odnosa.
U tu kategoriju bi onda ulazio i mogući sporazum SAD-a i EU-a, a Ilja Nothnagel iz njemačke trgovinske komore konstatira: "Trenutno je veoma teško postići sporazum na multilateralnoj razini. Utoliko su takvi bilateralni sporazumi bolji nego nikakvi."
Veliki protiv velikih
Wermelinger iz Global Trade Alert pak nije tog mišljenja: "Bilateralni sporazumi su pak vrsta protekcionizma protiv zemalja koje nisu članice takvog sporazuma." Na taj način se sa tih tržišta potiskuju proizvodi zemalja koji su možda bolji i jeftiniji, ali one nisu potpisnice sporazuma.
Ali uopće, mjera zaštite ima sve više: njegova organizacija je u posljednjih 12 mjeseci evidentirala 141 sporazum kojim se potiče međunarodna trgovina, ali i 431-u novu mjeru nacionalnih zaštita tržišta, a još 183 su u pripremi. Zapravo, najviše zaštitnih mjera, njih dvije trećine, postavljaju najrazvijenije zemlje. A baš zemlje članice skupine najrazvijenijih G-20 su najčešće meta tih mjera zaštite.
Na prvom mjestu je svakako Kina - ali ne zaostaju mnogo niti mjere usmjerene protiv SAD-a i zemalja Europe, od Njemačke, Francuske pa do Italije. Wermelinger zato upozorava kako bi svima bilo bolje da se vrate pregovorima o većim slobodama na svjetskom tržištu. Bogate industrijske zemlje trebaju prestati misliti kako nitko ne može bez njih i njihovih tržišta, niti da se nitko neće usprotiviti njihovim mjerama zaštite, smatra stručnjak organizacije Global Trade Alert.