Prostitucija u ilegali: seksualne radnice dižu glas

Cybele Lesperance (39) je uzrujana. Kanađanka koja živi u gradiću na jugoistoku Francuske jedna je od više desetaka ljudi koji su u Francuskoj prosvjedovali toga travanjskog utorka. Žene i muškarci se bune protiv zakona koji bi ih u stvari morao zaštititi.

Francuski parlament je 2016. donio zakon po kojem je zabranjeno kupovanje seksualnih usluga, ali nuđenje tih usluga je ostalo legalno. Zagovornici zakona su ga hvalili kao veliki uspjeh. Osim zaštite seksualnih radnica i radnika cilj je bio i suzbijanje prostitucije i krijumčarenja ljudi. Kršenje zakona predviđa kaznu do 4.000 eura.

Lesperance i njezini istomišljenici smatraju da je poslije pet godina pozicija seksualnih radnica i radnika oslabljena, a ne ojačana: „Ima mušterija koji kažu da će prihvatiti rizik i otići u ilegalu, ali da mi moramo poboljšati ponudu. Ili nas pritiskaju govoreći nam da ionako imamo malo mušterija.“

Kršenje zakona jedva da se kažnjava

Renomirani Institut za političke studije u Parizu je prošle godine konstatirao da se odnos moći između žena u prostituciji i mušterija radikalno promijenio u korist mušterija. Zato su znanstvenici s instituta zakonu dali ocjenu „nedovoljan".

Zastupnica Saveza demokrata i neovisnih (UDI) u Francuskom parlamentu Annick Billon kaže da je od 2016. izrečeno svega pet tisuća kazni na osnovi zakona: „Vrlo mali broj ako se uzme u obzir da se broj žena u prostituciji u toj zemlji procjenjuje na 40.000."

Billon dodaje da bi za uspješnu primjenu zakona bilo potrebno da se uloži puno novca. „Morali bismo zaposliti mnogo više policajaca i socijalnih radnika, moralo bi se izdvojiti mnogo više novca da bi se žene podržalo u obilasku nadležnih institucija, kako bi im se pomoglo da se razvijaju u drugom smjeru."

Ova zastupnica smatra da je najveći problem ipak nedostatak političke volje da se stvari zaista promijene: „Kada bismo u Francuskoj imali istu volju da pomognemo ženama u prostituciji, kakvu imamo u suzbijanju trgovine narkoticima, bez sumnje bismo odmakli puno dalje", dodaje Billon za DW.

Švedska kao loš uzor

Švedska je poslužila kao uzor Francuskoj jer je to bila prva zemlja u Europi koja je 1999. zabranila kupovinu seksualnih usluga, ali ne i njihovu ponudu. Desetak godina kasnije u Švedskoj su 2010. učinak zakona ocijenili pozitivno, jer je službeno ulična prostitucija u toj zemlji prepolovljena.

Uskoro je uslijedio odgovor na švedsko pretjerano hvalisanje. Seksualne radnice i radnici kažu da su samo svoju djelatnost premjestili s ulice ili su počeli s ilegalnom djelatnošću. Švedsko udruženje seksualnih radnica i radnika je učinak zakona 2015. ocijenilo kao loš.

Slično razmišlja Jay Levy, znanstvenik koji na Sveučilištu u Cambridgeu istražuje učinak zakona na djelatnost u sektoru prostitucije. On smatra da bi ova skandinavska zemlja trebala biti zastrašujući primjer za ostale: „U Švedskoj su potpuno promašili cilj smanjenja prostituciju u zemlji. Potiskivanjem u ilegalu postiglo se suprotno od onoga što se htjelo postići.“

Tužba za kršenje ljudskih prava

Sibel Lesperance i ostale seksualne radnice i radnici podnijeli su tužbu Europskom sudu za ljudska prava. Tužba protiv zakona je 2019. na najvišoj sudskoj instanci u Francuskoj odbačena, pa su Lesperance i još 260 žena i muškaraca iz različitih zemalja podnijeli tužbu u Strasbourgu.

Lesperance zakon naziva „zločinom protiv seksualnih radnica i radnika" kojima se, kaže ona, „nama uskraćuju osnovna ljudska prava“.

Međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International smatra da ova tužba ima izgleda na uspjeh. Ova organizacija je još 2016. zauzela stajalište da nije dovoljno da se povuče sporni zakon već i zakoni koji „dobrovoljnu kupovinu i prodaju seksualnih usluga između odraslih“ tretiraju kao kažnjive.