Ostaje li Njemačka "bordel Europe"?

Kada bi se pitalo Leni Breymaier, bordeli bi za vrijeme pandemije koronavirusa slobodno mogli propasti. Ova političarka iz Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) smatra skandaloznim to što i vlasnici bordela dobivaju državne potpore zato što praktički već godinu dana ne posluju. Ne može biti da država „pomaže kriminalce time što daje novac poreznih obveznika bordelima u kojima se žene prisiljava na prostituciju", izjavila je Leni Breymaier krajem prošle godine u jednom intervjuu. Ta i druge kritičke izjave o toj branši donijeli su joj 20 kaznenih prijava koje je podnijelo oko 50 vlasnika bordela iz cijele Njemačke. Oni ju optužuju za širenje glasina i kleveta.

Zabrana po uzoru na „nordijski model"

Leni Breymaier pripada u skupinu njemačkih parlamentarnih zastupnika koji se zalažu za zabranu pružanja seksualnih usluga i to po uzoru na tzv. „nordijski model". Takva zabrana znači kriminaliziranje korisnika usluga, a ne prostitutki. Kazneno-pravno gonjenje mušterija nadopunjeno je opsežnim programima namijenjenim prostitutkama koje žele promijeniti zanimanje.

U Njemačkoj je prostitucija legalizirana 2002. godine, a od 2017. postoji Zakon o zaštiti prostitutki koji bi trebao poboljšati njihove radne uvjete. Prema tom zakonu, bordeli trebaju dozvolu za rad, a prostitutke se moraju registrirati. No do sada je u Njemačkoj prijavljeno samo 40.000 njih – procjenjuje se da se prostitucijom bavi između 200.000 i milijun osoba.

Njemačka - "bordel Europe"

Nijedna njemačka parlamentarna stranka nije uvrstila zabranu prostitucije u svoj stranački program. Leni Breymaier smatra da je ovaj njemački zakon, jedan od najliberalnijih u Europi, posljedica lobiranja branše koja se bavi prostitucijom i erotikom. To je zakonodavstvo Njemačkoj podarilo titulu „bordela Europe".

Ova političarka je u svom zastupničkom klubu stručnjakinja za to pitanje, a također je aktivna i u udruzi Sisters, koja se zalaže za zabranu prodaje seksualnih usluga, a priče o postojanju dobrovoljne prostitucije naziva „bajkama".

Već za vrijeme prvog lockdowna u proljeće prošle godine, kada su svi bordeli bili zatvoreni, više parlamentarnih zastupnika iz svih stranaka, među njima i Breymaier, založili su se za daljnje reguliranje te branše nakon završetka lockdowna. I Europska unija već godinama zahtijeva promjene. Tako je 2014. Europski parlament preporučio državama članicama uvođenje „nordijskog modela".

Švedska izvozi svoj model

Taj je model prva uvela Švedska prije više od 20 godina. Po prvi put su kriminalizirani korisnici usluga, a ne prostitutke. Kažnjavanjem mušterija željelo se postići smanjenje potražnje za seksualnim uslugama. Švedski primjer su, među ostalima, slijedili Norveška, Island, Finska, Engleska, Francuska i Irska. I Kanada i Izrael imaju slične zakone.

Sredinom veljače Europski je parlament usvojio zaključak kojim od država članica zahtijeva da više poduzimaju protiv seksualnog iskorištavanja i trgovine ljudima. Također se traži strože kažnjavanje onih mušterija kojima je poznato da koriste usluge prostitutki koje se seksualno iskorištava.

Brojni protivnici „nordijskog modela"

No „nordijski model" ima i mnogo protivnika, među kojima su i Njemačko žensko vijeće, Njemačka pomoć oboljelima od AIDS-a, humanitarna organizacija njemačke Evangeličke crkve Diakonie i Njemački savez pravnica. Svi oni su u zajedničkoj izjavi već krajem 2019. godine upozorili da kriminalizacija prostitucije „povećava rizik od postajanja žrtvom nasilja ili zaraze HIV-om". Također se ističe da bi to onemogućilo prevenciju: „Budući da se, kada prijeti kazna, seksualni rad sve više odvija u tajnosti, za savjetovališta i zdravstvene službe bit će teško stupiti u kontakt sa seksualnim radnicama i radnicima kako bi ih se informiralo o njihovim pravima, medicinskim ponudama i mogućnostima za promjenu zanimanja."

Te udruge također upozoravaju da ima žena koje se svojevoljno bave prostitucijom, pa bi se, umjesto kriminaliziranja seksualnog rada, trebalo poboljšati uvjete rada i života seksualnih radnica.

Situaciju otežava i činjenica da o toj branši nema pouzdanih podataka. Ne zna se koliko se osoba stvarno bavi prostitucijom i tko to radi dobrovoljno, a tko ne.

Nema objektivnih podataka

No švedska vlada smatra svoj model uspješnim i tvrdi da se od donošenja zakona 1999. godine broj prostitutki smanjio za pola te da je i znatno manje nasilja prema ženama i trgovine ljudima. No znanstvenice poput švedske povjesničarke Susanne Dodillet nisu uvjerene u to. Problem je u tome što to „činjenice i istraživanja ne mogu potvrditi", napisala je u svom mišljenju za parlament njemačke pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija u siječnju ove godine. Naprotiv, ona je čak ukazala na izvješća prema kojima zabrana prostitucije dovodi do povećanja nasilja i veće stigmatizacije.

No za Leni Breymaier je jasno: ona će se i dalje zalagati za zabranu u Njemačkoj: „Pa čak i ako negdje postoje slobodne, samostalne žene koje kažu da to rado čine. Čak i ako one postoje, njihovo pravo na slobodan izbor zanimanja ne opravdava patnju mnogih drugih."