Propadanje brodogradilišta na njemačkom sjeveru

Brodogradilište P+S ima dovoljno poslovnih naloga: četiri trajekta, pet kontejnerskih ledolomaca i jedan brod s dizalicom za rad na morskoj pučini. Ali, upitno je hoće li ovi brodovi ikad biti napravljeni. Brodogradilište sa sjedištima u Stralsundu i Wolgastu je prije dva tjedna prijavilo insolventnost.

Ako čovjek ovih dana prođe brodogradilištem na prvi pogled sve izgleda normalno. Posvuda se vide radnici sa žutim kacigama i plavim radnim odijelima, iako je dio njih zbog insolventnosti morao otići iskoristiti prekovremene sate. Brodogradilište nema više novca za isplatu plaća, za kolovoz su dobili plaće preko Agencije za rad (njemački Ured za zapošljavanje) koja im je osigurala plaće do listopada.

Kašnjenje preobrazbe

Svaki pojedini dio koji se ovdje ugrađuje prođe kroz ruke Maria Rassera. U brodogradilištu su radili već njegov djed i njegov otac, ali to nije ništa posebno, kaže ovaj 26-godišnjak: "Čitav Stralsund je na neki način povezan s brodogradilištem." Rasser radi na odjelu transporta i logistike, brine se za to "da svaki kolega dobije onaj materijal koji mu je potreban" i to u pravo vrijeme, na pravom mjestu.

Trajekti "Berlin" i "Copenhagen" još nisu gotovi. Naručitelj je brodarska tvrtka Scandlines. Zapravo su ti trajekti već ovoga ljeta trebali prevoziti putnike između njemačkog Rostocka i danskog Gedsera. Ali, kašnjenje s isporukom tih dvaju brodova dovelo je do problema (ne)likvidnosti brodogradilišta P+S, a stečaj očekivana i logična posljedica.

Brodogradilište P+S je već godinama u financijskim poteškoćama. Problemi su nastali prije svega zbog vlastitih propusta, smatraju mnogi: predugo su ustrajali u gradnji klasičnih kontejnerskih brodova, a onda navrat-nanos prešli na gradnju specijalnih brodova. U svibnju su pokrajinska i savezna vlada odobrile potporu za sanaciju P+S-a. Ali, kad se doznalo da će sanacija biti znatno skuplja nego što je prvotno planirano, isplata 152 milijuna eura je zaustavljena.

Unatoč odricanju radnika slaba perspektiva

"Svi oni znaju graditi brodove, ljudi za to nisu krivi", kaže Guido Fröschke iz sindikata metalaca. On je radnički povjerenik u odboru vjerovnika. Iza zatvorenih vrata je prošlog tjedna informirano o tijeku stečajnog postupka i o mogućim kupcima. Pritom su i vjerovnici, naručitelji, banke, kooperanti i savezna pokrajina Mecklenburg i Predpomeranija iznijeli svoja potraživanja. Zaposlenici žele suodlučivati o mogućem novom vlasniku. I žele spriječiti novi udarac na njihove plaće. Prema Fröschkeovim navodima zaposlenici P+S-a su se u protekle tri godine odrekli božićnice, dodatka za godišnji i polovice dogovorenoga povećanja plaća, kako bi radna mjesta i naučnička mjesta bila sačuvana i kako bi "ljudi ovdje imali perspektivu".

Ali, to će biti teško. U Mecklenburgu i Predpomeraniji je promet brodogradnje između 2008. i 2010. prepolovljen, a tako je smanjen i broj zaposlenih. Kad se malo robe prodaje, "pomorski promet to odmah osjeti kao tekuća vrpca svjetske trgovine", kaže Björn Swinarski iz Industrijske i trgovinske komore (IHK) u Rostocku. Prema podacima IHK-a u Mecklenburgu i Predpomeraniji od brodogradnje živi oko 12.000 ljudi. Prije deset godina ih je živjelo 40.000. Iako je na sjeveroistoku Njemačke u međuvremenu prehrambena industrija postala najjača grana i preuzela vodstvo od maritimne industrije, i Swinarski vjeruje da je brodogradnja na tom području u određenom smislu "bitna za cijeli sustav". "To s jedne strane znači da je brodogradnja tu jako ukorijenjena, a s druge da ima velik doprinos gospodarstvu ove pokrajine."

Nema državne pomoći

To će brodograditelji u Stralsundu i Wolgastu sigurno rado čuti. I ne samo tamo. Jer, čitavoj branši prijeti propast. Pad trgovine u svijetu snizio je cijene brodarskog prijevoza. zato se banke povlače iz financiranja brodograđevne industrije. Brodarima nedostaje novac za investicije, prognozirala je u lipnju jedna studija konzultantske tvrtke PWC. A to dovodi do smanjenja potražnje i storniranja naloga u brodograđevnoj industriji, koja ionako vodi tešku bitku s konkurencijom iz Azije koju države subvencioniraju. Krajem kolovoza su brodogradilišta, brodarske tvrtke i druga poduzeća povezana s morem tražila pomoć države. Savez brodara VDR zahtijevao je čak "paket državnih mjera". Savezno ministarstvo gospodarstva računa s "konsolidacijom tržišta". Ali, isključuje posebne programe za pomoć maritimnoj industriji.

Unatoč propadanju brojnih brodogradilišta i krizi brodskog prometa, Mario Rasser ipak vjeruje u budućnost: "Na obalu jednostavno pripada brodogradilište, tu pripadaju brodovi i tu pripadaju ljudi koji grade te brodove."