Pravno natezanje oko Juliana Assangea ulazi u finalnu fazu

Julian Assange zatočen je u zatvoru visoke sigurnosti Belmarsh u Londonu od 2019. Viktorijanska zgrada jedan je od najstrožih zatvora u Velikoj Britaniji.

Pedeset mjeseci koje je osnivač Wikileaksa morao odslužiti zbog kršenja ranijih uvjeta zatvora odavno je prošlo. Od tada je Assange bio u nekoj vrsti pritvora čekajući deportaciju pod izuzetno teškim uvjetima.

Sad postoji još samo jedna, posljednja prilika za novu žalbu na prethodne sudske odluke o izručenju koje je u lipnju potpisala ministrica unutarnjih poslova Priti Patel - pred Vrhovnim sudom u Londonu. Ova presuda očekuje se sljedeći mjesec. Ukoliko se i tamo potvrde ranije odluke, počinje teći rok od četiri tjedna do prisilnog prijevoza u SAD.

Zabrinutost za Assangeovo zdravlje

Assangeova supruga Stella boji se najgoreg ako suci njezinom suprugu ne omoguće daljnje žalbe. "Julianov život ovisi o pobjedi protiv ovog izručenja. Julian je klinički depresivan. Ako bude izručen i stavljen u samicu, što SAD ne isključuju kao opciju, bojim se da će počiniti samoubojstvo", rekla je Stella Assange za DW.

Australski dio obitelji, otac John Shipton i brat Gabriel, također su vrlo zabrinuti. "Zdravlje mu se pogoršava", rekao je brat prošli tjedan za Sky Australia. "On je u opasnoj situaciji i ona se stalno pogoršava. Stvarno je potresno vidjeti ovog nježnog genija u zatvoru visoke sigurnostiuz najnasilnije kriminalce."

Obitelj je apelirala na novog australskog premijera Anthonyja Albanesea da pomogne u spašavanju svog sunarodnjaka Juliana Assangea. Tokom predizborne kampanje on je govorio "što je dosta, dosta je", jasno dajući do znanja da progon osnivača Wikileaksa mora prestati.

Ipak, ništa se nije promijenilo otkako je Albanese preuzeo dužnost, žale se otac i brat. Do sada nisu uspjeli ni dobiti termin kod premijera. Albanese je u nedavnoj izjavi za javnost istaknuo da se takvi pregovori moraju voditi diplomatski, iza kulisa.

Kontroverzno izručenje

Prema riječima odvjetnice i supruge Stelle Assange, Vrhovni sud bi sada trebao dopustiti daljnje žalbe na svoju raniju odluku. No, glavno pitanje bilo je formalno tumačenje sporazuma o izručenju između Velike Britanije i SAD-a.

U prvostupanjskoj presudi je okružni sudac između ostalog u obzir uzeo i zdravstveno stanje zatvorenika te donio odluku protiv izručenja. No viši suci te razloge nisu smatrali odlučujućima.

I ostali aspekti su izostavljeni iz razmatranja, usprkos naporima Assangeovih advokata. Primjerice, pitanje ne bi li Assangeovo pravo na slobodu izražavanja i zaštitu novinarskog rada trebalo spriječiti izručenje. Ili: ne kriju li se iza zahtijeva SAD-a za izručenjem u stvari politički razlozi.

"Kada iscrpimo pravne mogućnosti u Velikoj Britaniji, još uvijek se možemo žaliti Europskom sudu za ljudska prava", kaže Stella Assange. No hoće li britanski suci htjeti pričekati njihovu presudu trenutno je vrlo neizvjesno.

Britanska se vlada, naime, protivi Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Tako je na primjer nacrtom zakona o izbjeglicama, predstavljenim krajem juna, planirano reduciranje prava i zaštita izbjeglica. Predviđeno je i da se za obavljanje procedure o dodjeli azila u Velikoj Britaniji, migranti šalju u Ruandu da bi tamo podnijeli zahtjev za azil. Ako u rujnu na čelo Konzervativne stranke dođe tvrdolinijašica Liz Truss i onda preuzme i premijersku funkciju, Assange će imati malo nade za neku političku intervenciju.

Posjet zatvoru s djecom

Jednom tjedno Stelli Assange i njihovim sinovima dopušteno je posjetiti njenog supruga u Belmarshu na sat vremena. Dječaci od tri i pet godina oca poznaju samo kao zatvorenika.

Posjeti su za obitelj uvijek povezani s prevladavanjem brojnih prepreka: "Policajci im gledaju u usta, iza ušiju, u kosu, pod noge. Njuškaju ih policijski psi i oni znaju da je to mjesto otkuda njihov otac ne može izaći", kaže Stella Assange o redovitim pretragama svoje djece.

Na kraju, međutim, ovo nije samo borba za života njenog supruga, već i za slobode medija u Europi, naglašava Stella Assange: "Je li dopušteno stranoj sili intervenirati u Europi i određivati što mediji smiju objaviti? Zamislite što bi bilo kada bi Kina učinila isto i sudski gonila novinara u Njemačkoj zbog razotkrivanja kineskih zločina".