Pravi ili prividni izbori u - pitanje je sad

Gotovo da nitko u Sjedinjenim Američkim Državama u potpunosti ne razumije komplicirani sustav donošenje odluka o predsjedničkom kandidatu pojedine stranke. No gotovo svaki žitelj SAD-a zna da od tzv. predizbora u saveznim državama Iowa i New Hampshire ovisi budućnost političarki i političara koji se u ime jedne od dviju glavnih političkih opcija u SAD-u bore kako bi postali predsjednički kandidati.

Isto tako je za onoga tko nije odrastao s ovim sustavom teško razumljivo zašto baš Iowa ima tako ogromno značenje. Pogotovo ako se uzme u obzir da ovdje živi samo jedan posto stanovnika SAD-a i da u Iowi živi četiri puta više svinja nego ljudi. No upravo ovdje 1. veljače počinje službena borba za nominaciju predsjedničkih kandidata.

Mali predizbori od velikog značaja

Kada se govori o ulozi koju ovi predizbori igraju u procesu biranja novog predsjednika, gotovo da se radi o filozofskom pitanju. Jesu li oni toliko važni jer su često predviđali trend cijele predizborne borbe? Ili su pak važni jer odluke ljudi koji sudjeluju u njima određuju trend sljedećih mjeseci? Na to pitanje bi zaista najbolje odgovorio neki filozof.

Za vodeće kandidate je jasno da onaj tko od samog početka ne sudjeluje u ovoj bizarnoj utrci, teško da će kasnije biti u stanju nadoknaditi izgubljeno. I ako ni u jednoj od ovih saveznih država ne osvoje nominaciju, to bi čak za najjače kandidate mogao označiti početak kraja. Zašto je to tako?

Pobjednik izbora

U ovim predizborima kandidati bi morali pokazati da su zaista vrijedni toga da budu izabrani. Da nisu u stanju samo sakupiti milijune dolara i tako sebi osigurati pristaše, nego da su zaista u stanju osvojiti glasove birača. Ne samo da pobjeđuju u anketama već da pobjeđuju i kod samih birača. Oni bi dakle morali pokazati da mogu ispuniti očekivanja koja su probudili kod građana. Ne samo da tako izgleda nego da tako i bude. To u ovom medijskom igrokazu igra najveću ulogu.

A očekivanja su kod svakog birača malo drugačija. Počnimo s Donaldom Trumpom: već više od pola godine on je taj koji određuje medijsku percepciju Republikanaca. Svi komentatori su složni u jednom: usprkos njegovim uznemirujućim istupima i bez obzira na njih, on je taj koji vlada naslovnim stranama. Ako je vjerovati anketama, ljudi ga vole jer se uspio profilirati kao neovisni autsajder. Kao netko tko nije korumpiran. Kao netko kome se može vjerovati. Ili prije svega kao čovjek koji zna kako se pobjeđuje.

Ali, upravo bi ga sve ove odlike u Iowi mogle doći glave. Iowa je mala, vrlo „bijela“ i vrlo religiozna. To su poljoprivrednici koji vjeruju u Boga a ne toliko u samodopadljive, dvosmislene viceve. Sasvim je moguće da oni neće pasti na Trumpov šou.

Što onda? Što će uraditi onaj koji sve polaže na uspjeh, ako izgubi? Hoće li odustati? Njegovi unutarstranački neprijatelji će iskoristiti te rane. Republikanski establišment ga ionako mrzi do srži. Toliko, da je nekadašnji gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg najavio kandidaturu ukoliko Donald Trump osvoji kandidaturu kod republikanaca a (za američke pojmove ekstremno lijevi političar) Bernie Sanders kod demokrata.

A demokrati?

Sanders je provokacija na drugom kraju spektra. Još prije nekoliko tjedana izgledalo je nezamislivo da bi ovaj nepoznati, samoprozvani socijalist zaista imao neke izglede protiv klana Clintonovih - sada na čelu sa Hilary. No ako je vjerovati anketama, izgleda da je upravo tako nešto moguće.

Što će to značiti za Hilary Clinton, ako u Iowi zaista pobijedi Sanders? Odnosno ako njemu pođe za rukom to što je Baraku Obami uspjelo 2008. Njegovi savjetnici su kasnije govorili kako je upravo ta pobjeda bila temelj za njegovu kasniju kandidaturu. Jer, pobjednik dobiva svu pozornost i pozitivne izvještaje. Dok za gubitnika ostaje prezir i veliko pitanje: ako nije uspio ovdje kod svojih poklonika,kako će tak biti kasnije u studenom kada će na urne izići svi birači a ne samo pobornici pojedinih stranaka?

Ove sumnje su otrov za financijere, za one koji podržavaju kandidate koji su izgubili na predizborima a na kraju i za neodlučne birače na „pravim“ izborima. Povijest je prepuna onih koji žrtvuju svoja uvjerenja kako bi stali na stranu pobjednika. Rijetko kada je uvod u predizbornu kampanju bio toliko uzbudljiv i napet. A moderna Amerika nikada do sada nije bila toliko podijeljena. Bernie Sanders na jednoj strani i Donald Trump na drugoj, su lica ovih ekstrema.