Poznavanje jezika nije uvjet za useljavanje

30-godišnja Maria Sanchez iz Kube (ime promijenjeno) se snašla u Njemačkoj: radi za jednu veliku tvrtku, penje se na karijernoj ljestvici i godinama je sretno udana. No put do današnje situacije je bio dug. Jer iako je mlada Kubanka motivirana i dobro obrazovana, na putu uklapanja u njemačko društvo morala je preći mnogo prepreka. Jedna od njih je i ispit njemačkog jezika. Maria potpada pod zakon po kojem svi stranci koji se žele trajno nastaniti u Njemačkoj i to iz obiteljskih razloga, moraju prije dolaska u Njemačku položiti jezični test. Izuzetak vrijedi za migrante koji dolaze iz zemalja Europske unije i SAD-a, Australije, Japana i Izraela. No u mnogim zemljama je vrlo teško ili gotovo nemoguće učenje njemačkog jezika. "Ja dolazim iz jednog maloga grada gdje je bilo moguće učiti samo engleski jezik. Niti jedna škola ne nudi njemački", priča Maria za Deutsche Welle. I polaganje testa u dalekoj Havani je za mnoge Kubance nepremostiva financijska prepreka. Maria je vježbala kod kuće sa svojim suprugom i na kraju je ipak nekako položila test, čime je i posljednja prepreka za odlazak u Njemačku bila uklonjena.

Nepoznavanje jezika kao prepreka integraciji

Mnogi drugi potencijalni useljenici nisu te sreće. Prema statistikama njemačkog Ministarstva vanjskih poslova svaki treći kandidat koji pristupi ispitu njemačkog jezika na kraju ne prođe. U zemljama poput Pakistana, Bangladeša, Iraka ili Kosova je kvota još veća. U ovim zemljama više od pola polaznika pada. I Turkinja Naime Dogan je među njima. Ona se htjela odseliti suprugu koji živi u Njemačkoj. No njemačko veleposlanstvo u Ankari joj je odbilo izdati vizu. Dogan zapravo niti ne može učiti njemački jezik jer je nepismena. No ona je unatoč tomu smatrala da je povrijeđeno njezino pravo na spajanje obitelji i podnijela tužbu. Kako objašnjava Daniel Thym sa sveučilišta u Konstanzu, odvjetnici Naime Dogan tužbu zasnivaju na dva elementa. Po jednom se navodno krši pravni naputak Europske unije o slobodnom spajanju obitelji, a po drugom se zabrana useljavanja kosi sa sadržajem Ugovora o pridruživanju između Turske i Europske unije iz 1963. koji se ne smije naknadno jednostrano mijenjati. A upravo to je Njemačka učinila kada je 2007. uvela pravilo o obvezi prethodnog poznavanja njemačkog jezika. Iako je u prvoj instanci Dogan izgubila slučaj, Europski sud je danas (10.7.) poništio prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Berlinu upravo zbog klauzule o zabrani jednostranog mijenjanja Ugovora o pridruživanju između Turske i EU-a koja sadrži i zabranu pooštravanja uvjeta za useljavanje. Njemačka je uvođenjem klauzule o obvezi poznavanja njemačkog jezika htjela spriječiti sve češću pojavu lažnih brakova koji se sklapaju isključivo zbog stjecanja boravišne dozvole u Njemačkoj i pospješiti integraciju.

Za organizaciju "Binacionalni brakovi" i njoj slične je pravilo obveze učenja njemačkog jezika ionako već odavno trebalo biti ukinuto. "Ovo pravilo ima previše izuzetaka i paušalno sve slučajeve trpa u isti koš", kaže Hiltrud Stöcker-Zafari spominjući pritom zemlje poput Pakistana u kojima je ženama, ne samo zbog logističkih problema nedostatka škola stranih jezika nego i zbog kulturnih prepreka, učenje njemačkog jezika gotovo nemoguće.