Povratak barikada ili predstava za javnost?
28. ožujka 2018
Ulazak srpske delegacije na sjever Kosova usprkos zabrani Prištine, šok-bombe i brutalno hapšenje Marka Đurića (naslovna fotografija), šefa Ureda za Kosovo i Metohiju, donose i prve političke posljedice. Nakon konzultacija s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, predstavnici Srpske liste su odlučili napustiti Vladu Kosova, što vjerojatno znači pad vlade Ramusha Haradinaja.
Najavljeno je i da će 20. travnja, pet godina od potpisivanja Briselskog sporazuma, samostalno biti formirana Zajednica srpskih općina (ZSO). U misiju gašenja „požara" u Beograd je stigla i visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini. U kratkom priopćenju nakon susreta s Vučićem stoji da je „Mogherini izrazila žaljenje onim što se dogodilo i dodala kako se to ne smije ponoviti".
Predsjednik Srbije se u posebnoj izjavi obratio naciji rekavši „da se i najteži problemi moraju riješiti razgovorom" i da „više nikada neće dozvoliti da se Srbima dogode Bljesak i Oluja".
Iznuđena reakcija ili predstava?
Srbija je bila primorana na neki način reagirati, ocjenjuje za DW politički analitičar Dragomir Anđelković, a obaranje sadašnje vlade Kosova je taj konkretan potez. „Da Srbija nije ništa uradila, srpsko stanovništvo na Kosovu bi bilo potpuno demoralizirano. Time bi bila poslana poruka da Srbija ne kontrolira ništa na Kosovu. Pad Haradinajeve vlade će značiti paralizu sustava, i na taj način će se dobiti vrijeme za daljnje poteze. Teoretski je moguće da nekim pregrupiranjem ta vlada opstane, ali mislim da je to kratkog daha, i da bi samo produbilo unutarnje političke sukobe na albanskoj strani", smatra Anđelković.
Sudbina dijaloga Beograda i Prištine je sada dovedena pod znak pitanja. „Briselski proces se temeljio na jamstvima Zapada da će Srbi na Kosovu dobiti neke svoje institucije, kao i na garancijama da specijalne snage neće ulaziti na sjever Kosova", nastavlja Anđelković. „To je prekršeno, i ako se nešto ne poštuje onda je logično da pričamo o kraju ovakvog modela dijaloga."
Postoje, naravno, i teorije prema kojima je sve što se trenutno događa rezultat dogovora srpskih i albanskih političara, kako bi jedni drugima olakšali povlačenje teških poteza na unutarnjem planu. U intervjuu za DW je tako dobro upućeni austrijski diplomat Wolfgang Petritsch potvrdio da su se tijekom boravka u SAD-u tajno sastali Vučić i kosovski predsjednik Thaci.
S ocjenom je suglasan i Slobodan Janković, suradnik Centra za konzervativne studije. On za DW kaže da je hapšenje Đurića izvedeno kako bi u pozadini krenula realizacija priče o ZSO. „Na taj način bi tamošnje vođe pokazale da su odlučne i provode nešto što je tamo nepopularno. A s druge strane bi vlada i vladajuća stranka u Beogradu mogli reći da su oni pod velikim pritiskom, ali na kraju je postignut ZSO i zbog toga možemo dalje u potpisivanje pravno-obvezujućeg sporazuma ne bi li u nekoj nedoglednoj budućnosti napredovali ka Europskoj uniji."
Anđelković napominje da je i Briselski sporazum jedna vrsta pravno-obvezujućeg sporazuma. „Pokazalo se samo da niti je obvezujući, niti su ga neki faktori shvatili kao pravni. Imali smo izjavu Haradinaja da ga nije ni pročitao. Tako da ne mislim da je ovo kraj svega, ali mislim da je kraj ovakvog modela iznalaženja rešenja za Kosovo", kaže Anđelković.
Povratak na stare pozicije
Nitko u ovom trenutku ne zna kako će se stvari dalje odvijati, ali sasvim sigurno je da su potezi Prištine dodatno zakomplicirali situaciju oko Kosova. To je očito i bio razlog hitnog dolaska Federice Mogherini u Beograd. Slobodan Janković smatra da je i to dio unaprijed određene dramaturgije.
„Meni sve ovo djeluje kao predstava, volio bih da nije tako, ali djeluje mi da je. Naravno da EU sudjeluje u tome. Bruxellesu je važno da se Srbija de facto odrekne Kosova i Metohije jer potpisivanje sporazuma s Prištinom podrazumijeva i de facto priznanje Kosova kao države. Uostalom, sama ta ZSO trebala bi delovati po Ustavu Kosova, a taj Ustav definira Kosovo kao državu, a ne kao autonomnu pokrajinu Republike Srbije", napominje Janković.
U najgorem slučaju stvari će se vratiti na stanje iz 2011. godine kada su u srpskim sredinama na Kosovu bile aktualne barikade, procjenjuje Dragomir Anđelković. „To je bila napeta situacija, gdje svatko kontrolira svoj prostor, gdje postoje neki ekscesi, ali ništa više od toga."
Znači li to i da je situacija za srpsku zajednicu na Kosovu bila ipak nešto bolja u vrijeme prošle vlasti, koju se sada optužuje da je kriva za nezavidnu situaciju na Kosovu? I tadašnja vlast je ušla u pregovore, i tražila da lokalni Srbi to prate, odgovara Anđelković. „Nova vlast od 2012. nije napravila diskontinuitet u odnosu na tu politiku i nastavila je pregovore. Tako da u tom smislu postoji kontinuitet, i ako postoji krivica, ona postoji i kod bivše i kod sadašnje vlasti."