Posao na kojemu se greške skupo plaćaju
4. travnja 2012Peter Willers se bavi opasnim poslom: ovaj bivši pukovnik Bundeswehra posljednje četiri godine boravi u Kambodži gdje pomaže pri čišćenju zemlje od milijuna mina, neeksplodiranih bombi i granata koje su ostale od 30 godina ratovanja. "Svatko tko radi i griješi. Ali kada netko od nas napravi grešku, to ga košta života ili u najmanju ruku gubitka stopala," kaže Willers.
Za ovog 72-godišnjaka to nije samo teorija. On već 10 godina po nalogu njemačkog ministarstva vanjskih poslova radi na deminiranju širom svijeta i bio je već na Kosovu, u Čadu i Ruandi. Na Kosovu su dvojica njegovih kolega izgubila stopalo, u Čadu je poginuo njegov zamjenik i još pet kolega pri pokušaju deaktiviranja eksploziva.
Posebno ugrožena djeca
Rad Petera Willersa financira njemačko ministarstvo vanjskih poslova. Prema službenim navodima ono je od 1992. godine izdvojilo oko 217 milijuna eura za razminiravanje širom svijeta. Samo prošle godine potrošeno je oko 18 milijuna eura na 41 projekt u 24 zemlje. Među njima je 1.000 deminera koji u kooperaciji s organizacijom Medico International čiste teren u Afganistanu. "Tamo se i dalje postavljaju mine", kaže Anne Jung iz te humanitarne organizacije. Pritom ukazuje da se ne može uvijek sa sigurnošću reći tko ih postavlja. Osim razminiravanjem, Medico International se bavi i informiranjem obitelji kako izbjeći rizike i opasnost od mina. Aktivisti te organizacije moraju na neki način odvikavati djecu od refleksnih radnji. "Ona recimo moraju naučiti da ne trče za loptom kada se ona otkotrlja u grm", objašnjava Anne Jung. Svaka treće žrtva mina na svijetu je bila jedno dijete.
Da bi istaknuli važnost informacijskih kampanja, Ujedinjeni narodi su 2005. godine proglasili 4. travnja "Međunarodnim danom informiranja o opasnostima od mina i podrške programima protiv mina".
Njemačka ima političku odgovornost sudjelovati u razminiravanju, smatra Anne Jung iz organizacije Medico International i objašnjava zašto: "Njemačke firme desetljećima su radile dobar posao s proizvodnjom ovog smrtonosnog oružja." 1998. godine je međutim Njemačka ratificirala Otavsku konvenciju kojom se zabranjuje upotreba, skladištenje i proizvodnja protupješačkih mina. Bundeswehr se dobrovoljno obvezao na nekorištenje i protutenkovske mine koje nisu zabranjene. Do sada je tu konvenciju ratificiralo 160 zemalja - među njima međutim nisu ni Kina, ni Rusija niti SAD.
U BiH i dalje izuzetno teško stanje
Anne Jung iz Medica ipak smatra da je bilanca razminiravanja uspješna, da se u međuvremenu više mina diže, nego što se postavlja. Istovremeno međutim upozorava da se, čak kada bi se ovakva bilanca i nastavila, posljedice iz prošlosti ne mogu ukloniti: "Žrtva mina ostaje cijeli život žrtva mina. Mi ćemo se još desetljećima morati brinuti za njih." Tu činjenicu svakodnevno ima pred svojim očima ortopedski tehničar iz Nürnberga Christian Schlierf. On od 2001. godine radi u Bosni i Hercegovini koja i dalje slovi kao jedna od minama najkontaminiranijih zemalja svijeta. U BiH stoga često dolazi do nesreća. "Seljaci ili djeca često idu u šumu kako bi donijeli drva i naiđu na mine," kaže Schlierf: "To su tipične žrtve." Mine su većinom tako konstruirane da žrtvama odnesu nogu, ali ih ne ubiju kako bi ranjeni vojnik postao opterećenje protivničkoj vojsci. One su uglavnom namijenjene odraslima, pa kod djece izazovu puno veće ozljede.
Tjelesna i duševna bol
Ali i kod odraslih eksploziv može izazvati sve moguće ozljede. To je ortopedski tehničar Schlierf naučio iz iskustva posljednjih godina. Neke žrtve su izgubile ruke i šake, i to na obje strane, "Kada netko nagazi na minu, moguća je svaka vrsta amputacije - do pupka", kaže on. Često, osim tjelesnih ozljeda, u takvim incidentima žrtve pretrpe i velike duševne patnje. Tako je jedna Schlierfova pacijentica doduše jedva uspjela preživjeti, ali je izgubila cijelu obitelj.
Njemačko ministarstvo vanjskih poslova u ovoj godini za razminiravanje na području Balkana planira izdvojiti dva milijuna eura. Ali i dalje na ovom području ostaje još puno posla.
Autori: D. Stute/Z. Ilić/D. Dragojević
Odg. urednik: Anto Janković