Pobožnost i nasmijane žene u turskoj predizbornoj kampanji

Malo prije izbora 10. kolovoza prašinu je podigao prijedlog o jačanju islamskih vrijednosti u društvu koji je objavio Erdoganov pristaša. Zamjenik premijera Bülent Arinc žalio se na propast morala u Turskoj pa je kao protumjeru savjetovao povratak islamskoj krijeposti koja se kod žena između ostaloga očituje i tako da se u javnosti ponašaju čedno i glasno ne smiju. Protivnice vlade na to su odgovorile organiziranjem "prosvjeda smjeha" u istočnoturskom Tunceliju. Arinc je skicirao viziju vlade za 21. stoljeće, kritizirao je oporbeni političar Umut Oran.

Favorit Erdogan je i sam već na početku svoje izborne kampanje početkom srpnja daj jasan znak. On je, naime, svoj prvi govor kao predsjednički kandidat započeo pozivanjem na Boga, a završio citatom iz Kurana.

Dva od tri birača izjašnjavaju se kao pobožni

Erdogan i njegova stranka AKP već se dulje od desetljeća oslanjaju na religiozne konzervativne Turke. U predsjedničkoj kampanji Erdogan naglašava islamske teme još više nego inače. S dobrim razlogom, kaže istraživač javnog mnijenja Murat Gezici u razgovoru za Deutsche Welle: "Više od dvije trećine turskih birača izjašnjavaju se kao pobožni muslimani."

A s isticanjem svoje islamske pobožnosti Erdogan se obraća još jednom važnom dijelu biračkog tijela - ženama. Prema Geziciju, Turkinje su u prosjeku pobožnije od muškaraca. "A 64 posto birača AKP-a su žene", kaže on. To znači: "Prema ovim kriterijima je Erdogan idealan kandidat."

Pobožni izazivač s problemima u vlastitom taboru

Jedna i druga velika oporbena stranka, sekularna CHP i nacionalistička MHP prepoznale su ovaj trend. Njihov zajednički kandidat i Erdoganov izazivač je Ekmeleddin Ihsanoglu, nekadašnji glavni tajnik islamske svjetske organizacije OIC(The Organization of Islamic Cooperation). Time i Ihsanoglu vjerodostojno može reći o sebi da je vjernik Musliman. Za AKP je zato teže napadati ga kao bezbožnog sekularista, kao što je u prošlosti napadao druge predstavnike CHP-a, kaže Gezici.

Ti "islamski bodovi" za Ihsanoglusa ipak za dio pristaša CHP-a predstavljaju manu, jer mnogi sekularizirani birači odbijaju pobožnog kandidata. " Ihsanoglu je laka kategorija", kaže istambulski politolog Sahin Alpay za Deutsche Welle. "On bi čak mogao neke birače CHP-a spriječiti u tome da izađu na birališta, i mogao bi s druge strane dodatno ohrabriti Erdogana." U anketama Erdogan ima više od 50 posto glasova, daleko više od Ihsanoglua, za kojeg se smatra da bi mogao dobiti oko 40 posto.

Ukidanje religije kao obveznog predmeta

Koliko je religija važna u predizbnornoj kampanji govori i taktika trećeg predsjedničkog kandidata, kurdskog političara Selahattina Demirtasa. Umjesto da se s Erdoganom i Ihsanogluom nadmeće u pobožnosti, on se intenzivno trudi oko nereligioznog biračkog tijela, koje se ne osjeća zastupljeno od kandidata velikih stranaka. Tako Demirtas u izbornoj borbi zahtijeva ukidanje obveze sudjelovanja u religijskoj nastavi u državnim školama. Ta dužnost ne uklapa se u jednu svjetovnu državu i u prava na slobodu ličnosti. Demirtas u anketama dobiva podršku šest do osam posto birača.

S tim svojim pravcem Demirtas si je osigurao podršku dijela Alevita, islamske manjine koja se sastoji od 20 milijuna ljudi koji se u Turskoj osjećaju diskriminirano od strane sunitske većine. Tradicionalno Aleviti pripadaju izvornom biračkom tijelu CHP-a, ali mnogi se ipak distanciraju od pobožnog sunita Ihsanoglua. A Erdogan ima još veće probleme u pridobivanju Alevita: jedna od najznačajnijih alevitskih udruga nedavno je odbila poziv na susret s premijerom.