Počinje prepirka oko bilijun eura

Za razliku od samih članica čija se proračunska politika mijenja iz godine u godinu, Europska unija obično ima sedmogodišnji budžetski plan. S tom praksom počelo se još 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je na čelu Europske komisije bio Jacques Delors. Proračunski plan za višegodišnje razdoblje trebao je zajamčiti financiranje poticajnih programa EU-a koji obično traju nekoliko godina. I tako se svakih sedam godina dešava isto: članice Unije prepiru se o tome tko bi Bruxellesu trebao na raspolaganje staviti više, a tko manje novaca, kao i oko toga na koji način će se tim novcem raspolagati.

Svatko gleda svoju korist

Proračun Europske unije se u najvećoj mjeri financira od doprinosa njezinih članica. One države koje u europsku blagajnu uplaćuju više novca nego što iz iste blagajne dobivaju za razne projekte i subvencije, priželjkuju da njihova izdvajanja ubuduće budu manja. S druge strane, članice koje su do sada dobivale više novaca nego što su uplaćivale, rado bi da te svote budu još veće.

Presudnu ulogu u proračunskoj politici Unije imaju Europski parlament i Europska komisija. Doduše, Vijeće EU-a je adresa na koju države-članice mogu uputiti svoje prigovore i zahtjeve. I upravo u toj fazi se trenutačno nalaze pregovori o proračunu. Navodno bi na sastanku na vrhu u četvrtak (22.11.) konačno moglo doći do dogovora.

Nacrt proračuna u razdoblju od 2014. do 2020. godine predviđa volumen od 143 do 151 milijardu eura godišnje. Za cijelo sedmogodišnje razdoblje riječ je o iznosu od jednog bilijuna eura. "To zapravo i nije neki veliki iznos", smatra Jutta Haug, zastupnica njemačkih socijaldemokrata u Europskom parlamentu. Ona je potpredsjednica parlamentarne Komisije za proračun. "Za usporedbu: samo Njemačka u razdoblju od sedam godina, raspolaže proračunom od 2,2 bilijuna eura", kaže Haug.

Najviše koštaju subvencije

"Štednja je u doba dužničke krize načelno ispravna", uvjeren je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barosso. No, on poručuje da EU "mora učiniti znatno više kako bi građane pridobila za Uniju kao socijalni projekt".

"Točno je da smo pokušali izvući pouke iz ove gospodarske krize. To je stajalište vlada svih zemalja članica. Svi smatraju da je proračunska disciplina neophodna, da su bolja koordinacija i veći kredibilitet glavne okosnice gospodarske politike", podsjeća Barosso i dodaje: "No kada je riječ o europskoj solidarnosti, ne vidim isti takav angažman. To može dovesti do nedostatka prihvaćanja i podrške čitavog europskog projekta."

Oko 80 posto proračunskih sredstava odlazi na subvencije članicama Europske unije. Ostalih 20 posto pokriva troškove u vanjskoj politici, institucijama i službama. Najveći korisnici novca iz proračuna su poljoprivrednici, odnosno subvencionirani projekti u poljoprivredi i izgradnji infrastrukture. Znanstveni i istraživački projekti do sada su imali relativno malu financijsku potporu Unije, što Bruxelles želi promijeniti. U vremenima krize, pojedinim političarima se ta ideja ne sviđa.

Britanci prijete vetom

Najveće kritike na račun nacrta proračuna EU-a stižu iz Velike Britanije. London prijeti vetom ako se ne smanji proračun. "Bilo bi dobro kada bi mogli postići kompromis, ali za nas je neprihvatljivo da se europski troškovi povećaju, a da se istovremeno nacionalni proračuni smanjuju. Ukoliko dogovor izostane i to je bolje od lošeg dogovora", izjavio je britanski premijer David Cameron.

Dakle, Britanci s jedne strane žele štednju, a s druge bi po svaku cijenu željeli zadržati svoje proračunske olakšice. Naime, zbog činjenice da London daleko manje oslanja na subvencije u poljoprivredi, ima pravo smanjiti svoje uplate u europsku blagajnu. Takve olakšice imaju i neke druge države. Mnogi europski političari smatraju da taj način financiranja EU-a više nije prihvatljiv i predlažu da se EU financira iz vlastitih prihoda, recimo od udjela u porezu na dodanu vrijednost i samostalnih poreza.

"Natezanje će potrajati"

Britanski premijer Cameron također smatra da bi Bruxelles morao više štediti i u svojim institucijama. Za njega je neprihvatljivo da oko 16 posto dužnosnika Unije godišnje zarađuje više od 100.000 eura. Osim Velike Britanije, i druge zemlje, poput Španjolske i Francuske, osporavaju nacrt proračuna i ne isključuju mogućnost ulaganja veta.

I Europski parlament treba podržati dogovor koji postignu države članice. Dakle, natezanje oko proračuna će još neko vrijeme potrajati, procjenjuje ekonomski stručnjak Reimer Böge i dodaje: "No ako neće biti rješenja, to neće biti neka europska kriza. Tada ćemo samo raditi s drugim brojkama, kako nam nalaže Lisabonski ugovor." Ako neće biti usvojen novi proračun, Lisabonski ugovor predviđa nastavak primjene dosadašnjeg.