Patrijarh, mostograditelj, predsjednikov prijatelj

„Uvijek ću biti spreman sudjelovati u izgradnji mostova između ljudi i naroda, potpuno svjestan da ima onih koji će i s jedne i s druge obale bacati kamenje na mostograditelje", zabilježeno je na internetskoj stranici Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, a izrekao je u lipnju 2014. njen novi mitropolit Porfirije. Ovo zvuči dobro, zvuči kršćanski.

Porfirije je čovjek koji je oduvijek znao s medijima.

Novi patrijarh je rođen u Bečeju prije 60 godina, dakle u istom onom mjestu iz kojeg je majka Aleksandra Vučića. A njegovi roditelji su poslijeratni kolonisti iz Bosne. Po tome se vidi koliko je svijet mali.

Kažu da je Porfirije na glasanju dobio jedan glas više od čovjeka čije je "duhovno čedo”, od episkopa bačkog Irineja. Sada će on biti duhovni pastir i nominalni šef svom nekadašnjem mentoru. Episkop bački Irinej može biti ponosan na svojih ruku djelo - učitelju mora da je velika čast kada ga učenik nadraste.

Dio medijske neslobode

Nema potrebe ponavljati uzornu biografiju novog srpskog patrijarha, od položaja igumana u manastiru Kovin, gdje je pokrenuo hvale vrijedan projekt za odvikavanje ovisnika od droge, preko postdiplomskih i doktorskih studija u Ateni i – od 2014. – službovanja u Zagrebu. Internet je već prenatrpan tim papagajski ponavljanim podacima.

Moglo bi se reći da je na delikatnu dužnost u Zagreb Porfirije došao dobro medijski verziran. Najprije je od 2005. do 2008. bio član, a zatim, sve do odlaska u Zagreb, i predsjednik Savjeta Republičke radiodifuzne agencije (RRA) koja je od 2014. postala Regulatorno tijelo za elektronske medije (REM).

Vladajuća Tadićeva garnitura ga je dovela na to mjesto. Neoštećen je preživio tranziciju vlasti i prvu naprednjačku fazu. Za vrijeme njegovog mandata, za to tijelo nije bilo sporno da jedan strani investitor kupi dvije srpske televizije s nacionalnom frekvencijom, te da ga posjećuje u njegovom manastiru. To su one dvije televizije koje su poslije njegovog odlaska za Zagreb završile u rukama naprednjačkog investitora.

Nije se Porfirije svih ovih godina gadio ni gostovanja na Pinku, mada Mitrovićev svijet u najboljim trenucima rijalitija prije podsjeća na Sodomu i Gomoru izgrađenu kao Disneyland nego na bogougodno mjesto.

Ni na beogradskoj Bogosloviji mnogo što nije kako valja, a novi patrijarh je tamo prisutan u internim igrama moći od 2015.

Prije svega kršćanin

Podsjetimo što je još Porfirije rekao u svojoj besjedi na mitropolitskom ustoličenju 2014: „Ja jesam Srbin, ali sam prije svega kršćanin, a to je univerzalna vrijednost i zato ću propovijedati i svjedočiti Krista. Volim svoj narod, ali volim i voljet ću i sve druge narode, svakog čovjeka, svaku ikonu Božju”.

Ove besprijekorne poruke su, doduše, bile pomalo pomućene, kada se na društvenim mrežama u Hrvatskoj pojavila snimka na kojoj Porfirije u Chicagu s tamošnjim Srbima pjeva četničke pjesme. Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije je za Večernji list objasnio da je to bilo prije više godina, među ljudima treće generacije srpske emigracije: "Pjesmu sa snimke sam tada prvi put čuo i pjevao je slušajući druge.” Bek vokal, takoreći. Porfirije se učtivo ispričao ako je nekoga time povrijedio.

U glavnom gradu Hrvatske Porfirije je postao poznat i kao "rock vladika" jer je odlazio na koncerte Zdravka Čolića, Željka Joksimovića, Partibrejkersa. To ga nije sprječavalo da, prema navodima portala Preokret, za episkopa Jovana Ćulibrka, bivšeg rock kritičara iz osamdesetih, kaže da je suradnik stranih obavještajnih službi.

Ostat će zabilježeno da je prije nekoliko godina objavljena zbirka intervjua i obraćanja u Hrvatskoj pod nazivom „Zagreb i ja se volimo javno". Po svemu sudeći, Porfirije je u Zagrebu zaista pokušao odigrati ulogu kršćanskog pomiritelja zavađene braće.

U Zagrebu golub, u Beogradu jastreb?

Ali mu to u jednom trenutku nije dala Sonja Biserko koja je krajem prošle godine za DW objavila autorski tekst povodom dvadesetpetogodišnjice Dejtonskog sporazuma. U tekstu je ponovila tezu koju iznosi već jako dugo – da je Republika Srpska ratni plijen Srbije.

Tabloid Kurir je citirao zabrinutog Porfirija koji je povodom teksta objavljenog i u hrvatskim medijima rekao de je na djelu "orkestrirana kampanja protiv Republike Srbije, njenog Predsjednika i njene Vlade i bezmalo čitavog srpskog naroda“.

To je metafizička advokatura po ukusu Aleksandra Vučića. Tako se postaje patrijarh.

Zato zaista vjerujem svečanom likovanju u Vučićevoj poruci novom patrijarhu: “Vaša Svetosti, sa radošću sam primio vijest o Vašem izboru za nasljednika Svetoga trona pećkoga – trona našeg oca Svetog Save Srpskog.”

Još kada se uzme u obzir poneka Porfirijeva izjava iz koje se da naslutiti da će on možda imati nešto fleksibilniji stav o Kosovu, onda se može reći da je Sveti Duh poslao Porfirija kao poklon aktualnoj vlasti, pa se oporba uzaludno ljuti.

"S pozicije slobode...”

Za utjehu, da još jednom citiram novog patrijarha iz njegove zagrebačke faze: „Stoga, s pozicije slobode i jednakopravnosti, zajedno sa svećenicima i vjerujućim narodom, nastojimo surađivati sa svima koji imaju potencijal da društvo učine humanijim."

Nadamo se da ponuda vrijedi i za sve ljude u srpskom društvu. Za one mučene nemoćnike koje su silovali pedofili u mantiji. Za one koji su godinama uzalud tražili da se u medijsko izvještavanje udjene i drugačije mišljenje od podobnog. Za one koji još uvijek uzalud traže pravicu. Za sve koji žive u ljutom siromaštvu gledajući emisije o "zlatnom dobu”. Pa čak i za protivnike Aleksandra Vučića.

Na tronu će patrijarh Porfirije, ako bude po redu, ostati duže nego predsjednik u svojoj fotelji. Makar bi to patrijarha moglo učiniti donekle otpornim na čelični zagrljaj svjetovne vlasti.

U Srbiji on sada ima priliku postati ono što je htio biti u Hrvatskoj - mostograditelj u duboko pocijepanom i izmoždenom društvu.