„Parada ponosa mora postati normalna pojava“

Deutsche Welle: Gospodine Beck, u nedjelju (20.9.) u Beogradu se održava Parada ponosa. Hoćete i ove godine biti njezin sudionik?

Volker Beck: Da prošle godine sam, kada je Parada prvi put ponovo održana, aktivistima obećao da ću i ove godine doći, kako bi u Beogradu i Srbiji postala normalna stvar da homoseksualci i lezbijke sigurno i uz potrebnu zaštitu, mogu koristiti svoje pravo na okupljanje.

Imate li informacije iz Beograda, je li se od prošle godine u Srbiji nešto bitno promijenilo kada je riječ o odnosu prema LGBT populaciji?

O tome nemam novijih informacija, ali ono što je važno jeste da je izvještavanje medija prošle godine bilo drugačije jer to je bio miran skup, doduše zbog velikog angažmana policije koji je vjerojatno i bio prijeko potreban. Nadam se da ću tijekom vikenda saznati više i da će rasprave možda biti smirenije. Ali to u kojoj mjeri se situacija promijenila znat ću točno tek nakon razgovara s aktivistima. Trenutno se u Beogradu održava konferencija koju organizira zaklada „Hirschfield-Eddy“ zajedno s organizacijama lezbijki i homoseksualaca iz Srbije, na kojoj se govori o ljudskim pravima.

Ono što je u svakom slučaju za mene još važno jest položaj Roma. Prošle godine sam vidio nekoliko naselja takozvanih „nevidljivih Roma“ u Srbiji. To su pretežito izbjeglice s Kosova, koji se ne mogu vratiti natrag, jer njihova sela i mjesta više ne postoje na Kosovu. Na njih u Srbiji država ne obraća pozornost. Njih se uvijek iznova napada, bez da ih policija ozbiljno i pravovremeno zaštiti i goni napadače. To je nedržavni progon, zato smatram da je neopravdana ocjena Savezne Republike Njemačke da je Srbija zemlja sigurnog porijekla, barem kada je riječ o Romima i možda pojedinim novinarima.

A u kojoj mjeri je Mađarska danas sigurna zemlja?

Mađarska je principijelno zemlja sigurnog porijekla, ali ne i sigurna zemlja za izbjeglice. Mađarska demonstrativno pokazuje da nije spremna prihvatiti izbjeglice i da im nije spremna osigurati prava koja imaju prema europskim zakonima i da ih u potpunosti provede kada je riječ o njihovom zbrinjavanju, tako da tamo nitko ne želi ostati. Moramo doći do toga da se u svim zemljama u Europi – naravno prilagođeno životnom standardu pojedinih zemalja – izbjeglice humano zbrinu i smjeste, kako se zbog lošeg zbrinjavanja ne bi reklo: 'sada sam u zemlji u kojoj mi, doduše, ne prijeti progon, ali toliko mi je loše da moram nastaviti dalje'. Tako ne može biti i moramo zajednički nešto poduzeti kako bi se poboljšala situacija u ratnim područjima. U tome sve europske zemlje imaju jednaku odgovornost.

Da se vratimo još na LGBT populaciju. Kako ocjenjujete položaj ove zajednice u regiji jugoistočne Europe?

Mislim da se situacija može usporediti sa situacijom kakvu smo kod nas (u Njemačkoj, op. ur.) imali sedamdesetih i osamdesetih. Ali važno je to da je, u usporedbi sa zemljama kao što je recimo Rusija, ovdje (u jugoistočnoj Evropi, op. ur.), kroz utjecaj Europske unije i orijentiranjem na ljudska prava, stvoren slobodan prostor za društvene rasprave. Imamo posla s religiozno i nacionalistički motiviranim snagama s desnog ruba tih društava. I moramo doći do toga da veći dio društva kaže: 'da, mi smo tolerantni, poštujemo ljude koji drugačije žive i svatko u ovoj zemlji ima pravo živjeti bez diskriminacije i nasilja, neovisno od toga kako sam živi i što želi od svog života'.

I za kraj, koja bi bila Vaša poruka za srpsku vladu, kada su u pitanju LGBT osobe?

Zapravo očekujem da srpska vlada prije svega učini više na zaštiti od kriminala iz mržnje. To je tema koja pogađa različite društvene manjine u Srbiji. Politika tu mora jasno dati do znanja da onaj tko poziva na nasilje i diskriminaciju jedne određene društvene grupe ili čini nasilje, čini kazneno djelo i da će imati posla s pravnom državom. To je važan korak, prije nego što se zaista pristupi velikim temama kao što su jednakost, zaštita od diskriminacije na radnom mjestu, na fakultetima, u školama, ali i matičnim uredima.

Volker Beck je zastupnik Zelenih u njemačkom parlamentu od 1994. godine. Bori se za ljudska prava i glasnogovornik je Zastupničkog kluba Zelenih za vjerska pitanja.