Gay Pride u Beogradu: Samo zbog EU-a?

Parada ponosa je ipak održana u Beogradu, ali je ostao dojam da je čitav događaj organizira s namjerom da se ona održi po svaku cijenu. Sudionicima Parade ostavljena je kratka relacija za šetnju od par stotina metara, a da bi se to ostvarilo glavni grad Srbije praktično je bio blokiran živim zidom policije formiranim u više prstenova, oklopnim vozilima, vodenim topovima i brojnim policajcima u civilu.

Oko tisuću sudionika Parade ponosa je tako prošetalo u obruču od preko 7.000 policajaca i, kako su naglasili, nisu bili baš najsretniji što njihovu šetnju nije mogao vidjeti nitko od građana. Naglasili su kako očekuju da će idućih godina biti moguće da to bude događaj koji neće zahtijevati tolike mjere sigurnosti.

Šešeljevi pristaše

Tijekom parade nije bilo značajnijih incidenata i jedini problem je pravila grupa od pedesetak mladih ljudi koji su u pratnji policije također prošetali gradom izvikujući parole protiv LGBT zajednice i noseći slike Vojislava Šešelja. Oni su se u nekoliko navrata malo "koškali" s policijom pokušavajući probiti redove policije, ali se na tome i završilo.

Kada se rezimira čitav dan, ostat će zabilježeni napad na zgradu Televizije B92, paljenje jednog autobusa, nekoliko povrijeđenih policajaca i vijest koja je po mnogima bacila u sjenu i čitavu Paradu, a to je prebijanje Andreja Vučića, brata premijera Srbije, od strane pripadnika Žandarmerije. Sve to zajedno je pojedinim političkim strankama bilo povod da zaključe kako je ove godine "netko očito naredio huliganima da se ne pojave na ulicama i da bi trebalo iskoristiti priliku da se ustanovi tko su inspiratori i sponzori tih grupa".

Građani na beogradskim ulicama su na različite načine komentarirali sve što se događalo tijekom Parade ponosa. Neki su se glasno zapitali u čemu je problem da bilo tko šeta i da to ne bi trebalo sprječavati, ali je bilo daleko više onih koji su oštro negodovali i raspravljali s policijom na ulici. Argumenti onih koji su bili protiv Parade ponosa su bili da je "užasno što se sve ovo događa samo zbog pedera", kao i onih koji su komentirali da "sve to traži Europska unija, jer i tamo sjede takvi"...

Šetnja u getu

"Utisak svakako ne može biti nikako loš, jer je sve prošlo bez incidenata, ali ne mogu reći da sam potpuno zadovoljan jer građani nisu mogli gledati Pride, a to je cilj svakog Pridea na svijetu“, kaže za DW član organizacijskog odbora Parade ponosa u Beogradu Goran Miletić. "Sama činjenica da je pet do šest policajaca bilo na jednog sudionika Pridea ne predstavlja razlog za zadovoljstvo. To je bila apsolutno neka vrsta geta i time apsolutno ne možemo biti zadovoljni. Ako imamo na umu primjer Zagreba, onda mislim da će biti potrebno tri do pet godina da ovoliko osiguranje splasne i da šetnja bude moguća bez ovoliko policijskih snaga“.

"Pokazuje se da čitav cirkus oko zabrana Pridea tijekom proteklih godina nije bio potreban i da smo ovako mogli šetati uvijek", ističe Miletić: "Pripadnici LGBT populacije i dalje su svakodnevna meta u Srbiji, ali mislim da je ovo način da se neke stvari pomaknu." Na primjedbu koja se također mogla čuti da je Pride morao biti organiziran prije svega zbog Bruxellesa i europskih integracija Srbije, Miletić kaže da su vlasti „"u organizaciji Pridea i zaštiti njegovih sudionika prepoznale neki svoj interes": "Prepoznale su da država može imati itekako koristi ukoliko Pride bude normalno prošao, točnije, upravo onako kako je prošao danas. Naravno da to na kraju ima neke veze s Europskom unijom, ali imali smo mi isto pitanje Europske unije i prethodnih godina pa je opet bilo zabrana Pridea“.

Nasilja ove godine nije bilo, jer je poruka države bila jasna da ne želi nasilje na ulicama, smatra Milan Antonijević, direktor Odbora pravnika za ljudska prava. "Mislim da su tome najvjerojatnije tijekom proteklih mjeseci prethodili i razgovori s grupama koje bi potencijalno mogle vršiti nasilje na ulicama Beograda. Mislim da je poruka ovoga puta bila da nitko tko napada bilo koga na ulicama Beograda neće proći nekažnjeno", ocjenjuje Antonijević: "Nakon ovoga više nema opravdanja da se onima koji žele šetati i iskazati neki svoj stav to ne dopusti."

Presudan događaj?

Kada je riječ o porukama koje je nakon Pridea poslao premijer Srbije - kako su neki fini ljudi omogućili da se Pride održi i da su policajci osiguravali skup iako se on protivi njihovim uvjerenjima - Antonijević kaže da političari moraju prestati sa slanjem dvosmislenih poruka i govoriti o pristojnim ljudima koji ne šetaju ili tumačiti nečija uvjerenja... Svatko tko pokušava nekim nasiljem riješiti neki problem nije pristojan čovjek, napominje Antonijević: "Ne vjerujem da je potrebno uvjeravati policiju da je ovo radila protivno svojim uvjerenjima i mislim da je važno inzistirati na profesionalnom ponašanju policije, a oni su svoj posao doista profesionalno obavili."

Milan Antonijević primjećuje da bi teorija da se Pride morao organizirati samo zbog Europe i Bruxellesa bila točna kada bi Srbija ušla u Europsku uniju do kraja ove godine: "Ali, s obzirom na to da je pred nama put od najmanje deset godina tijekom kojega ćemo morati pokazati da smo zaista počeli poštivati ljudska prava i da je naše pravosuđe uređeno, mislim da ovaj događaj u tom smislu nije niti presudan, niti se tako može promatrati. On je samo pokazatelj da u Srbiji i manjinske zajednice mogu govoriti o svojim problemima, a Bruxelles će to sa svoje strane slušati ili neće." Antonijević zbog toga konstatira kako je održavanje Parade bilo prije svega unutarnje pitanje, a ne ispunjenje bilo čijih zahtjeva.