Papi je bolje da ne ide u Južnu Ameriku

8. kolovoza 1511. nastale su prve službene institucije katoličke crkve u Americi: dioceze Santo Domingo i San Juan de Puerto Rico. U Dominikanskoj Republici i u Puerto Ricu se tom prigodom održava velika svečanost uz brojne uzvanike, ali je već uoči proslave svima bilo jasno: poglavar katoličke crkve, papa Benedikt XVI neće doći - i bolje je da je tako. Umjesto njega će u ime Vatikana biti prisutan španjolski kardinal Seville, Calos Amigo Vallejo.

Stanovnici Južne Amerike nipošto nisu zaboravili, što je ovaj Papa izjavio za vrijeme svog prvog boravka u Južnoj Americi, u svibnju 2007. o temi koja je još uvijek osjetljivo pitanje na kontinentu u kojem živi još velik broj potomaka tamošnjih prastanovnika. Nema malo svjedočanstava - i još više umjetničkih interpretacija, kako su španjolski konkvistadori (od španjolskog conquistador - osvajač), ognjem i mačem, po kontinentu širili utjecaj kraljevstva Španjolske - i kraljevstva Božjeg u ime katoličke crkve. Pri tome su doslovce izbrisane čitave civilizacije, dok ne postoji niti približna brojka, koliko je žrtava bilo među Indosima.

Usprkos tome, pred crkvenim uglednicima Južne Amerike koji su samo grobnom šutnjom mogli izraziti svoju zaprepaštenost, papa Benedikt XVI je u brazilskom svetištu Aparecida u svibnju 2007. Južnoamerikancima objasnio kako je, nakon Kolumbovog "otkrića" kontinenta, katolička crkva počela s pokrštavanjem Latinske Amerike "bez upotrebe sile": "Niti u jednom trenutku, objava Isusa i njegovog Evanđelja, nije sa sobom nosila otuđivanje pretkolubijskih kultura niti potkopavanje druge kulture." Papa je uzvanicima priopćio kako je "Krist za domoroce bio spasitelj za kojim su već dugo čeznuli."

Već onda su riječi Pape izazvale pravu buru reakcija: najžešće mu je uzvratio predsjednik Venecuele Hugo Chavez - inače političar koji ne samo da ističe svoju lijevu orijentaciju, nego i indijansko porijeklo - koji je izjavio kako "Njegova svetost ne može dolaziti ovamo i nijekati holokaust koji je proveden nad izvornim stanovništvom".

Jer, ono što su prastanovnici Južne Amerike proživjeli je "mnogo gore nego holokaust u Drugom svjetskom ratu." Slično je reagirao i predsjednik Bolivije, Evo Morales - jedino je on izbjegao spornu usporedbu s holokaustom.

Crkveni uzvanici Južne Amerike su ipak pažljivije birali riječi i biskupska konferencija tog kontinenta je tek izrazila "veliko čuđenje" izjavama Benedikta XVI. Podsjeća kako je "povijesno nedvojbeno i odlično dokazano" kako je prilikom pokrštavanja Latinske Amerike itekako bilo "otuđivanja", "potkopavanja" - sve uz obilno korištenje nasilja. Još gore: osvajanje, podčinjavanje i porobljavanje naroda Južne Amerike osvajača iz Španjolske i Portugala se provodilo uz izričitu dozvolu tadašnjih papa i prema više bula koje je izdala Sveta stolica.

Doduše, mora se priznati i kako je već početkom 16. stoljeća bilo misionara i redovnika - osobito među Dominikancima, čak i nekoliko biskupa koji su podigli glas protiv pokolja i pokušali zaustaviti podčinjavanje izvornog stanovništva.

Povrh svega toga, vjernici Južne Amerike ne razumiju, što je ovog Papu uopće tjeralo da se prihvati ove osjetljive teme nakon pokušaja u koji se upustio njegov prethodnik, papa Ivan Pavao II prilikom njegovog posjeta Južnoj Americi. On je pak potomke domorodaca izrijekom zamolio za oproštenje za genocid koji se provodio u ime Krista. To ne razumije niti teolog Franz Weber koji je godinama bio misionar u socijalnim žarištima Brazila i koji također smatra kako je ovaj Papa, svojim riječima, "ignorirao bitne činjenice i sukobe" i kako je to "nazadak kojeg se može žaliti."

Utoliko je u Južnoj Americi na ovoj velikoj proslavi sada samo papinski izaslanik, kardinal Vallejo - i koji će imati mnogo posla barem donekle poboljšati odnose između Južne Amerike i sadašnjeg Pape.

Autor: A. Zumach (aš)

Odg.ured: Željka Telišman