Opasnost od povratka džihadista u Njemačku

On je mlad, ima turske korijene i odrastao je u Hamburgu kao sasvim normalan mladić iz sjevernonjemačke metropole. A onda je, kako pojašnjava Gülnur Can, lokalna političarka iz Hamburga, taj mladić u krugu svojih poznanika došao u kontakt sa selefijama. I od tada se počeo mijenjati. "Sve je počelo dosta bezazleno", prisjeća se Can. Obitelj je prekasno uočila u kojim se krugovima kreće njihov sin. "On je počeo kritizirati odijevanje svojih sestara i pokušavao im naređivati kako će se oblačiti. Potom je iznenada vlastitoj obitelji počeo predbacivati da su nevjernici, da sjede ispred televizora i promatraju kako ubijaju druge nevine muslimane."

U vrijeme dok su ostali članovi njegove obitelji bili na odmoru, mladić se pripremio i krenuo da se priključi islamistima na Bliskom istoku. On svakako nije posljednji koji je podlegao propagandi radikala: samo iz Njemačke je oko 400 mladića otputovalo u Siriju i Irak, da bi se tamo priključili borcima "Islamske države" ili drugim islamističkim skupinama. Prema podacima Savezne službe za zaštitu ustavnog poretka, pet džihadista iz Njemačke je na teritoriju Iraka i Sirije počinilo samoubilačke bombaške napade. Do ratnih žarišta je jedan dio tih ljudi došao preko Turske.

Slaba kontrola granica

Iako su predstavnici turske vlade tvrdili da su granice prema Siriji zatvorene, sve češće se događa da ih ljudi i vozila neometano prelaze. Preko granice su se navodno krijumčarili i oružje i streljivo. Ta granica se proteže na oko 900 kilometara dužine i zahvaća djelomično nepristupačan teren. Sirijske izbjeglice su, primjerice, profitirale od toga. Slabe kontrole su blagodat i za kriminalne organizacije, ali i za potencijalne „božje ratnike“. Turska vlada je odlučno odbacila optužbe o pomaganju teroristima "Islamske države" i drugih sličnih skupina. Ipak, ona je još pod sumnjom zapadnih partnera.

Gülnur Can gotovo nije mogla povjerovati u ono što je doživjela u njemačkom veleposlanstvu u Ankari, kada je, zajedno sa članovima obitelji, tragala za mladićem iz Hamburga: "Njemački veleposlanik nam je potvrdio da se sirijska granica ne kontrolira i da ju praktično svatko može prijeći", priča ona. "Bili smo šokirani." Za njemačke vlasti su propusne granice dvostruki problem. S jedne strane, zato što ne mogu spriječiti mlade ljude da se priključe terorističkim skupinama, a s druge strane i zato što se džihadisti bez većih poteškoća, primjerice preko Turske, ponovo vraćaju u Njemačku.

"Nitko ne dolazi direktno iz Sirije u Bremen", rekao je pokrajinski ministar unutarnjih poslova Bremana Ulrich Mäurer u razgovoru za radijsku postaju Nordwest. Ovaj političar iz stranke SPD je proteklih tjedana sa svojim kolegama razgovarao o ovoj temi i oni su pokušali rekonstruirati putove džihadista. "Mladići odlaze u Tursku i najčešće se misli da oni odlaze na odmor. Međutim, oni tada prelaze granicu. Oni onda iz drugih zemalja dolaze nazad u Frankfurt, a odatle u Bremen", kaže on.

Doduše, pokušava se spriječiti povratak džihadista, kaže Mäurer. Međutim, osobe s njemačkom putovnicom ne smiju se vraćati s granice. A islamistima iz inozemstva, smatra on, spriječiti ulazak i zadržavanje u zemlji je veoma teško: "Granične kontrole su djelomično prilično mizerne, što se tiče Turske, i zato naravno imamo praktične probleme u realizaciji tih stvari."

Promatranje od strane tajne službe

Pri tome je, dodaje on, teško dokazati je li povratnik sudjelovao u zločinima islamista te dodaje da "ne postoji normalna suradnja sa Sirijom." Osumnjičeni džihadisti će zato biti pod nadzorom njemačke tajne službe i policije. "To je vrlo intenzivna zadaća za osoblje, ali ja za to ne vidim druge alternative", kaže on.

I stručnjak za Bliski istok i islam Michael Lüders u islamistima koji se vraćaju iz ratova u Siriji i Iraku vidi ozbiljan izazov za sigurnosne službe. "Te povratnike treba pažljivo promatrati", rekao je u intervjuu za radio Bremen. "To može postati dugoročni problem. Kratkoročno nema razloga za zabrinutost." Predsjednik Saveznog ureda za zaštitu ustavnog poretka Hans-Georg Maaßen je u intervjuu za radio Deutschlandfunk govorio o "povećanoj apstraktnoj opasnosti". Konkretne dokaze on tom prilikom nije iznio.

Traže se integracijski programi

Postoje i povratnici koji se odriču islamista. "Imamo iskustvo s jednim brojem osoba koje su se vratile i sada su spremne surađivati s policijom te tako pomoći sprečavanje odlaska drugih mladih ljudi" , istakao je ministar unutarnjih poslova Mäurer. Ulla Jelpke, parlamentarna zastupnica iz stranke Ljevica, zahtijeva da se, kako bi se spriječilo da ti povratnici ponovo postanu aktivni dio te scene i pretvore se u terorističku opasnost, uvedu integracijski programi.

U tu ideju uvjerena je i Gülnur Can. "Mislim da bez toga nećemo moći", rekla je ova zastupnica Zelenih. Ona kaže su povratnici često traumatizirani. "U slučaju da se uopće i uspiju vratiti, oni moraju dobiti psihološku pomoć", smatra Can. Ona obitelji koje se suočavaju s ovim problemom da se ne povlače zbog srama i osjećaja krivice, već da se obrate nadležnim službama i obavijeste javnost - kako bi se izbjegla još veća nesreća. Sveobuhvatan koncept pristupa bivšim džihadistima do sada svakako nedostaje.