Novi europski div za naoružanje

Prošle godine u studenome Frank Haun, šef njemačkog proizvođača oklopnih vozila Krauss-Maffei-Wegmann (KMW), javno se požalio da se prema toj tvrtki svi ponašaju kao prema ljubavnici: „Svi trebaju ovo što nudimo, ali nitko s nama ne želi biti viđen u javnosti.“ No sada se „ljubavnica“ smije vjenčati. I to s jednim francuskim partnerom.

Spajanje njemačkog obiteljskog poduzeća s njegovim francuskim konkurentom Nexter je najspektakularnija fuzija u proizvodnji naoružanja u Europi u proteklih mnogo godina. Tu nastaje europski div za proizvodnju oklopnih vozila s prometom od oko dvije milijarde eura, 6.000 zaposlenih i znatno većim utjecajem i moći na tržištu.

Ta je fuzija s gospodarskog gledišta razumljiva. No politički u sebi skriva eksplozivni potencijal. Jer, KMW svom francuskom partneru u brak donosi problematični miraz. Riječ je o strogim propisima o izvozu oružja koji važe u Njemačkoj.

Oprez, rupe u zakonu!

Ministar gospodarstva Sigmar Gabriel, koji je nadležan za davanje odobrenja za izvoz naoružanja, na početku svog mandata je najavio da će kod izvoza oružja primjenjivati restriktivnija mjerila nego što je to činila prošla vlada. I održao je riječ. Tako je prošle godine propao milijardski posao KMW-a i Saudijske Arabije, jer njemačka vlada nije htjela dopustiti prodaju stotina oklopnih vozila Rijadu.

Nasuprot tome, Pariz se prema izvozu naoružanja u zemlje koje ne pripadaju NATO-u i EU-u odnosi daleko liberalnije nego njemačka vlada. Pa čak i ako njemačko Ministarstvo gospodarstva naglašava da ovaj brak proizvođača oklopnih vozila neće imati utjecaja na njemačku kontrolu izvoza naoružanja, ne smije se zanemariti zabrinutost da bi se tom fuzijom mogla zaobići njemačka pravila.

Ta zabrinutost ima korijene u sporazumu iz 1972. godine. Tada su njemački ministar obrane Helmut Schmidt i njegov francuski kolega Michel Debre potpisali sporazum prema kojem obje države imaju slobodne ruke kod zajedničkih projekata u naoružanju.

Politika naoružanja na ispitu

Još uvijek se ne proizvode zajednički proizvodi dviju tvrtki i to će još neko vrijeme tako i ostati. A do tada se njemačka politika mora pobrinuti za to da sporazum iz 1972. danas više ne bude relevantan.

Ukoliko to ne uspije, njemačka vlada više ne bi sama kontrolirala izvoz njemačkog oružja. A za industriju naoružanja bi se tako stvorio presedan nakon kojeg bi mogla uslijediti prava lavina fuzija poduzeća. Mnogi manji proizvođači naoružanja već duže vrijeme traže partnere kako bi smanjili svoju ovisnost o nacionalnim proračunima za obranu. S obzirom na mnoštvo starih i novih kriznih žarišta, svjetska potražnja za oružjem se ni idućih godina neće smanjiti. Naprotiv.