Nova uloga Pokreta nesvrstanih

Ideja rođena u jeku Hladnog rata kao plod razmišljanja o "trećem putu", ušla je i u svoje 6. desetljeće postojanja. Nekako daleko od očiju ostatka svijeta koji se, više-manje bori s gospodarskim pitanjima, Pokret nesvrstanih u Teheranu održava svoj 51. kongres s temama koje ostatak svijeta, što pokazuje i više nego oskudna razina izvještavanja u zapadnim medijima (ali i u medijima država koje su nastale raspadom jedne od njezinih osnivačica), baš previše i ne zanima. Pogledom na kartu svijeta s članicama ovog pokreta upada u oči da Pokret nesvrstanih još uvijek okuplja zemlje izvan umjerenih pojasa kao i prije pola stoljeća kada je Pokret okupljao najsiromašnije zemlje svijeta. No razloge relativno jednostranog presjeka članstva u današnjem Pokretu nesvrstanih treba tražiti i u nekim drugim okolnostima.

Nesvrsteni višestruko nekompatibilni

Tako npr. Nesvrstanost i Europska unija nikad nisu bili kompatibilni. To najbolje pokazuje primjer Srbije: iako je nekadašnja SFRJ bila jedna od zemalja koje su osnovale Pokret, današnja Srbija (kao jedna od zemalja nasljednica) nije njegova članica jer želi u EU. Ova država se oprostila od Nesvrstanih. Taj rastanak ne može ublažiti ni činjenica da je ministarski skup povodom 50. godišnjice Pokreta održan prošle godine u Beogradu - u znak poštovanja povijesne uloge Jugoslavije, baš kao što ne mogu ublažiti ni riječi tadašnjeg srbijanskog predsjednika Borisa Tadića o tome kako su „Nesvrstani odbacili ideju o podjeli svijeta na dva bloka, ponosno stali i objavili ideju trećeg puta i najavili rat svemu što je zastarjelo i prevladano u međunarodnim odnosima“.

Jer, Srbija je Pokretu okrenula leđa stremeći ka članstvu upravo u organizaciji koja za taj pokret predstavlja zamjenu za nekadašnji Zapadni blok. Zato ona sada, sa službenim statusom kandidata za prijem u EU, mora dobro paziti što radi: Bruxelles poprijeko gleda i na Nesvrstane ali i na Teheran. Stav EU je jasan: ili mi, ili oni – zbog toga su i Malta i Cipar 2004., odmah nakon ulaska u EU prekinule članstvo u Pokretu nesvrstanih, u kojem su ostale u, sasvim bezazlenom, statusu promatrača.

Nekad Zapadni blok – danas euroatlantske strukture

Još manje se može da zamisliti istodobno članstvo neke zemlje u Pokretu nesvrstanih i u NATO savezu. Očigledno je da se članstvo u Pokretu nesvrstanih „kosi“ i sa OESS-om, na čijoj listi od 56 članica samo dvije pripadaju i Nesvrstanima (Turkmenistan i Uzbekistan). No stvari stoje sasvim drugačije s organizacijom zemalja Jugoistočne Azije ASEAN koja formira zajednički gospodarski prostor po uzoru na Europsku uniju. Svih 10 članica te organizacije (među njima nisu ni Japan ni Kina) su istodobno i nesvrstane zemlje. U Africi je većina zemalja Afričke unije učlanjena i u Pokret nesvrstanih, što jasno pokazuje da se na mjestu nekadašnja dva bloka nalaze euroatlantske političke i sigurnosne strukture, kao i najjače industrijske sile Rusija i Kina, Japan i Australija.

Grupa za samopomoć, ali jaka

No usprkos odlasku nekih članica i nestanka država čije nasljednice se nisu pretjerano trudile vratiti u zagrljaj Nesvrstanih, broj zemalja-članica Pokreta stalno se povećavao i sada broji 120 članica. Zato se ne bi moglo reći da Pokret gubi na značaju. Uz vjernost starim principima suzbijanja siromaštva i suprotstavljanja neokolonijalizmu i imperijalizmu, on danas uglavnom okuplja države izvan struktura formiranih oko stalnih članica Vijeća sigurnosti i najjačih gospodarskih sila. Zato mnogi ovaj pokret vide i kao savez južne (siromašnije) političke hemisfere postavljen nasuprot sjevernoj (bogatoj) hemisferi. To u praksi može izgledati i kao neka vrsta političke reprezentacije „ostatka svijeta“, drugoligaša u stalnoj borbi za preživljavanje čiji se predstavnici okupljaju na samitima grupe za samopomoć. Ali, postoje i drugi temelji za procjene značaja Pokreta. U okviru grupe G20, koja još nema status međunarodne organizacije, već samo foruma za razmjenu informacija i iskustava, Indija, Indonezija, Saudijska Arabija i Južnoafrička Republika još uvijek se „drže“ među nesvrstanima, što im (bar za sada) nitko ne zamjera.

Posebna uloga Indije

Uloga te četiri zemlje ipak je zanimljiva, posebno činjenica da se one kao globalni igrači u svjetskim gospodarskim podjelama (još uvijek) ne žele odreći nesvrstanih kao sfere utjecaja. Posebno je zanimljiva uloga Indije. Vanjska politika te zemlje je četiri desetljeća bila obilježena angažiranjem u Pokretu nesvrstanih i posebno prijateljskim odnosima s bivšim Sovjetskim Savezom. Krajem 90-ih godina i početkom 21. stoljeća, posebno poslije posjeta američkog predsjednika Billa Clintona 2000., Indija je razvila i prijateljske odnose sa SAD-om, uz koje je bezuvjetno stala i poslije terorističkih napada na New York i Pentagon od 11. rujna 2001. Odnosi Indije i Kine, i pored teritorijalnih sporova oko dijelova Kašmira i u Himalajskoj regiji, su sve bolji.

Jezgra „Svjetskog otoka“

Ne treba zaboraviti ni da je Indija nuklearna sila koja kao jedan od glavnih ciljeva svoje vanjske politike ima ulazak u stalni postav Vijeća sigurnosti. Ostanak u Pokretu nesvrstanih bi u tom slučaju značio stupanje na jednu od ključnih pozicija u svjetskoj politici, sasvim u skladu s geostrateškom teorijom britanskog geografa i političara Harolda Mac Kindera koji je još uoči Prvog svjetskog rata Evropu, Aziju i Afriku doživljavao kao ogroman kontinent nazvan "Svjetski otok". Jezgru tog „Svjetskog otoka“ on je vidio u Sjevernoj i Srednjoj Aziji. Jer, tu živi sedam osmina svjetskog stanovništva; tu se nalaze najveće zalihe relevantnih sirovina. Budući vladari svijeta zato, po Mac Kinderu, više nisu mogle biti anglosaksonske pomorske sile, već sila koja je u stanju ovu jezgru dovesti pod svoju kontrolu. Ako Indija želi takav status, njezin ostanak u Pokretu nesvrstanih bio bi značajan za nju, a još značajniji - za taj pokret.

Moćan dio UN-a

„Vanblokovske“ države se trude povećati međusobnu gospodarsku suradnju i smanje ovisnost od velikih centara moći. A tu su još moguće značajne stvari, poput zbližavanja Egipta i Irana poslije godina neprijateljstava, ili podrška velikog broja zemalja Teheranu u borbi protiv zapadnih sankcija. Iran je priopćio da tijekom skupa Pokreta nesvrstanih planira razmotriti mirovni plan za okončanje građanskog rata u Siriji. Skupu, doduše, neće nazočili predstavnici sirijskih pobunjenika zbog bliskih veza Teherana s režimom Bašara al Asada. No, i prisustvo glavnog tajnika UN-a Ban Ki Muna samitu pokazuje značaj Pokreta nesvrstanih za Ujedinjene narode, baš kao što je to pokazalo i (uspješno) agitiranje bivšeg srbijanskog ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića među nesvrstanima kako bi glasali za njega prilikom izbora novog predsjedavajućeg Opće skupštine UN-a. Više od dvije trećine članica ovog skupa čine zemlje Pokreta nesvrstanih.