Nova (stara) skrbnica nad dolarom

Američka savezna banka - točnije, sustav američke središnje i emisione banke Federal Reserve System je možda najvažnija novčarska institucija na svijetu jer je i dolar, usprkos svim nevoljama američke vlade, još uvijek najvažnija valuta naše planete. "Fed" odlučuje o temeljnoj kamatnoj stopi dolara, a onda i o količini novca koji stoji na raspolaganju tržištima. Utoliko je dužnost čelnika te institucije povezana s golemom moći - i golemom odgovornošću.

Po želji američkog predsjednika Obame, na to mjesto bi ubrzo trebala doći ekonomistica Janet Yellen. Neki mediji već govore o "ženskoj dominaciji" jer će to biti treća žena na ključnim položajima financijskog svijeta - pored Christine Lagarde na čelu Međunarodnog monetarnog fonda i Angele Merkel koja vodi jedu od najvećih industrijskih nacija planete.

Ali novac, bez obzira na gramatiku, zapravo ne poznaje razliku u spolovima pa tako niti ta "ženska trojka" ne znači nešto osobito za financijska tržišta. Njima je mnogo važnije što Yellen želi postići i što je do sad činila - i tu je prilično jasno kako se u politici američkog Feda ne bi trebalo ništa bitno promijeniti, jer je Yellen više od tri godine bila zamjenica dosadašnjeg šefa, Bena Bernakeja.

Bernake i nakon Bernakeja

"Gospođa Yellen sasvim jasno zagovara novčanu politiku kakvu Fed već vodi nekoliko godina", smatra Nils Jansen koji u Institutu za svjetsko gospodarstvo u Kielu analizira američku konjunkturu. "Ona, dakle, stoji za vrlo ekspanzivnu novčanu politiku koja se u prvom redu usredotočuje na razvoj tržišta rada."

Drugim riječima, fiskalna politika koja je u prvom redu usmjerena protiv nezaposlenosti znači - tiskanje novca i niske kamatne stope. U žargonu novčara one koji je zagovaraju obično zovu "golubovima", za razliku od "sokolova" koje muči druga briga: ako se novac tiska, to neminovno znači da ga ima sve više na tržištu i da postaje manje vrijedan, dakle - inflaciju. Za razliku od, na primjer, Europske središnje banke, američkom Fedu nije prva zadaća stabilnost valute, nego stabilnost američkog gospodarstva pa tek onda i stabilnost valute.

Tu "dvostruku funkciju" šefa - odnosno, ubrzo šefice Feda nam objašnjava Diemar Rieg, direktor Njemačko-Američke trgovačke komore u New Yorku. Ona će, naime, time biti zadužena i za stabilnost cijena i zaposlenost. A obzirom da je stopa nezaposlenosti u SAD oko 7,3%, Rieg ne računa da će se "u skorijoj budućnosti" nešto promijeniti u novčanoj politici.

Kako spasiti dolar od prezadužene države?

Ali "jeftin novac" i borba za radna mjesta imaju još jednu lošu stranu: dugove. Logično je da se netko treba zadužiti kako bi stvorio radna mjesta, ali upravo su dugovi golemi problem i za američku vladu i to, zbog nesloge demokrata i republikanaca oko američkog proračuna, u razmjerima kakvi još nisu viđeni na svjetskom financijskom tržištu. Nitko ne može niti zamisliti koje bi bile posljedice ako bi američka vlada morala objaviti kako ne može podmirivati svoje račune. Ni "jeftin novac" ne pomaže državi koja više troši nego što zarađuje.

Hoće li onda i Yellen promijeniti mišljenje? Stabilnost i dolara i gospodarstva su teoretski neovisne, ali praktično se ne mogu odvojiti od novčane stabilnosti američke vlade. Što god bile njezine osobne sklonosti, predsjednica Feda o tome ne odučuje sama. Jer na čelu Feda nije direktor, nego direktorij - Federal Open Markt Comiteee (FOMC) koji čine sedam guvernera pojedinih ogranaka Američke savezne banke uz još pet predsjednika regionalnih podružnica.

To je tijelo koje doista odlučuje o novčanoj politici i u njemu ima i "sokolova" i "golubova". Yellen tamo sjedi već od 2009. kao predsjednica regionalnog ogranka San Francisca. Nils Janssen otkriva kako je tamo zapravo sve više onih koji misle kako su "golubovi" pretjerali i kako je vrijeme da se prestane tržište zasipati jeftinim novcem. Ali već i nominacija Yellen je jasna poruka kako se američki predsjednik nada da se to - u najmanju ruku - neće promijeniti tako brzo.

Špekulanti i "slobodno tržište"

No "jeftin novac" zapravo tek indirektno i zato često jedva utječe na broj radnih mjesta, jer su glavni dobitnici takve politike špekulanti na financijskim tržištima. Zato ne čudi što se na burzama slavilo nakon nominacije Yellen, makar i financijski mešetari "kao zec pred udavom" očekuju dogovor oko američkog proračuna - ili da se doista dogodi nezamislivo, platežna nesposobnost najvećeg gospodarstva naše planete.

Zato je i glavna ekonomistica njemačke pokrajinske banke Hessen-Thüringen Getrud Traud uvjerena kako će Yellen, prije ili kasnije, jednostavno morati promijeniti politiku. "Ona će prije oprezno krenuti tim putem, jer će željeti biti sigurna kako time neće ugušiti konjunkturu i stvaranje radnih mjesta."

Imenovanje Yellen treba potvrditi američki Senat, ali za razliku od Kongresa, tamo su Obamini demokrati u većini i ne očekuje se neki problem. Zapravo, Yellen nije bila prva na popisu američkog predsjednika za položaj šefice Feda: tamo je on radije htio staviti bivšeg ministra financija Lawrencea Summersa, ali taj prijedlog nije imao mnogo šanse među političarima.

S druge strane, 67-godišnja Yellen je nedvojbeno kvalificirana za taj položaj. Ona i predaje na nekoliko sveučilišta, a već je i Clintonu bila savjetnica za financijska pitanja. Povrh toga, ima i supruga koji bi joj možda mogao pomoći, osobito kad je riječ i o tržištu novca.

Naime, vjenčana je za George Akerlofa, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju. On je, zajedno s Stiglitzom i Spenceom, nagrađen za istraživanje psihološkog ponašanja na tržištu u ovisnosti o raspoloživim informacijama. Gotovo je "mantra" (neo)liberalnih ekonimista stara teza Adama Smitha kako se tržište samo "rješava" zakonima ponude i potražnje i kako je državi bolje da se tu uopće ne miješa.

Iako je zapravo i doajen ekonomske znanosti tu pravilnost postavio u vrlo uske okvire, tek su ti istraživači pokazali kako to "slobodno tržište" uvelike ovisi o činjenici da kupac i prodavač imaju različit dostup informacijama o cijeni i kvaliteti - i da time jednostavno ne funkcionira. S druge strane, mnogo su važnije "norme" određene društvene sredine pa će tako i svi kupovati neke krpe ako to "svi" nose, a neće nositi nešto doista vrijedno i kvalitetno.