Nova srbijanska vlada: ili stari ili nepoznati ljudi

Novu vladu čini koalicija okupljena oko Srpske napredne stranke (SNS), i Socijalističke partije Srbije (SPS), a pripadaju joj još Ujedinjeni regioni Srbije (URS), Socijaldemokratska partija Srbije (SDPS) i Stranka demokratske akcije (SDA). Vlada Srbije ima 19 članova – premijera, 17 ministarskih resora i četiri potpredsjednika od kojih će trojica biti i ministri. Vlada će imati i jednog ministra bez portfelja.

Ekspoze novog premijera srbijanske vlade Ivice Dačića bio je sastavljen od očekivanih elemenata: ekonomija, eurointergracije, Kosovo, sloboda medija, i regionalna suradnja. Kao najvažniji zadatak premijer je naveo poboljšanje ekonomije, ali je istovremeno i dodao kako neće biti zamrzavanja plaća i mirovina, da će Srbija nastaviti razgovore s Međunarodnim monetarnim fondom, kao i da neće biti privatizacije velikih javnih poduzeća. Oporba je ekspoze već ocijenila samo kao popis lijepih želja, dok su ekonomisti upozorili da ekspoze sadrži dobre mjere, ali da će se tek vidjeti kako će se one provoditi u praksi. Prvi veliki test će biti već za nekoliko tjedana, kada bude predložen rebalans proračuna za ovu godinu, kažu ekonomisti.

Rasprava nakon ekspozea bila je prilika i za prve stranačke obračune dojučerašnjih političkih partnera u bivšoj vladi. Ako su obračuni vlasti i oporbe ipak dio očekivanog političkog folklora, istovremeno se na srpskoj političkoj sceni odvija još jedna borba za primat između stranaka na vlasti. Još tijekom formiranje nove vlade vidjelo se da već postoji neka vrsta tihog rivalstva između ključnih aktera vladajuće koalicije. Lideri Srpske napredne stranke (SNS) i Socijalističke partije Srbije (SPS) Aleksandar Vučić i Ivica Dačić prosto su se utrkivali najprije oko akumulacije važnih funkcija, a zatim i oko toga tko će zapravo biti vodeća snaga u novoj vladi. S obzirom da je SNS kao najjača stranka ipak prepustila premijersko mjesto SPS-u, stekao se dojam da SNS nastoji da uspostavi neku vrstu ravnoteže moći, i da se u javnosti predstavi kao netko tko će imati odlučujuću i posljednju riječ u vladajućoj koaliciji.

Tko će voziti propali auto?

Rasprava o ekspozeu novog premijera više je sličila na nastavak predizborne kampanje nego na konstruktivan rad novog saziva Skupštine, smatra politički analitičar Milan Nikolić. Političari iz stranaka koje sačinjavaju novu vladu su još uvijek u takozvanoj radosnoj fazi, i trenutno vidimo samo lične ambicije i nezajažljive apetite, ocjenjuje Nikolić za DW. Svi oni se još uvijek ponašaju kao djeca koja su raspodijelila igračke, i kao da nisu svjesni odgovornosti koju nose i problema koji ih očekuju, kaže on: „Oni ovog časa misle samo o svojoj karijeri, svom političkom interesu, i svom ekonomskom interesu, i vrlo malo o tome što će tu moći zaista uraditi, kako će se pokazati, i da li će ono što će raditi biti preporuka za sljedeće izbore ili možda nešto sasvim obrnuto. Ovog časa oni o tome uopće ne razmišljaju nego su samo u pitanju ogromne ambicije i grabež za pozicijama i moći. Znači, još uvijek se tuku oko toga tko će voziti auto, a ne razmišljaju o tome da li taj auto ima benzina, da li je u kvaru, i da li ima ispumpane i istrošene gume“, kaže Nikolić.

Uglavnom stari kadrovi

Imajući u vidu aktere koji sudjeluju u novoj vladi, kao i međunarodne prilike, ne očekujem neku veliku promjenu politike nove vlade ni na unutrašnjem ni na vanjskopolitičkom planu, kaže za DW Đorđe Vuković iz Centra za slobodne izbore i demokraciju (CeSID). Vlada je uglavnom sastavljena od kadrova koji su bili u prethodnoj vladi, i oni su dio sada već dugogodišnje birokracije, smatra Vuković: „Meni se čini da je dobra stvar postaviti jedan broj novih ljudi, ali novi ljudi imaju opterećenje da nisu dio političkog miljea i ne shvaćaju odnose moći i relacije koje tu postoje. Imali smo prilike gledati veći broj tih takozvanih nestranačkih ministara, koji krenu da nešto rješavaju, pa onda završe na stubu srama u javnom mnijenju, jer jednostavno ne mogu da se nose sa svim tim što nosi taj jedan birokratizirani aparat“, smatra Vuković.

Aleksandar Vučić – glavni kontrolor?

Postoji uvjerenje u javnosti da će zapravo ključni čovjek u novoj vladi biti lider SNS-a i ministar obrane Aleksandar Vučić, posebno zbog toga što namjerava preuzeti kontrolu i nad tajnim službama. Vučić u tom smislu već najavljuje i brojna uhićenja. „Ne mislim da će on moći da bude kontrolor na taj način i da ćemo biti svjedoci spektakularnih razrješenja svih afera koje smo imali, i onih točnih i onih netočnih. To je i najveći problem Srbije, što u moru raznih informacija o postojanju financijskih, koruptivnih, kriminalnih veza, na kraju nikad ne možete da dobijete odgovor što se od toga zaista desilo a što se nije desilo. Također, sada ne vjerujem da će se tu nešto bitnije pomaknuti, jer više od polovice vlade je stara vlada. Dakle, u ovoj situaciji to je moguće da se dogodi za onaj dio vlade koji je pripadao Demokratskoj stranci (DS), ali imajući u vidu dugogodišnju praksu, ja ne vjerujem da će se promjene dogoditi.“

Nepoznanica za vanjsku politiku

Milan Nikolić ističe da se nova imena pojavljuju u relativno nevažnim ministarstvima, kakva su ministarstva sporta i kulture, gdje će ministri biti šahovski velemajstor Alisa Marić i redatelj i dramski pisac Bratislav Petković. Mnogo je važnije pitanje je li bilo pravo rješenje da se za ministra vanjskih poslova bira nepoznati diplomat Ivan Mrkić u vrijeme kada Srbiju čekaju novi izazovi na vanjskopolitičkom planu: „Ne poznajemo dovoljno, on je bio jedan relativno manje važan diplomat u Miloševićevo vrijeme, obavljao je neke maltene kurirske poslove vezane za Cipar. Vidjet ćemo što će on da uradi. U svakom slučaju je i to malo iznenađenje, jer to nije nitko tko je nešto mlađi, dinamičniji, i tko možda bolje stoji sa svijetom ili bar sa najvažnijim zemljama u svijetu. Možda će on pokazati neki svoj skriveni talent, ali ja imam razlog da sumnjam da je on pravi čovjek za to mjesto.“

Đorđe Vuković skreće pozornost da su u vladi kadrovi koji su već dugo u politici, kao i kadrovi koji mogu predstavljati opterećenje za ovu vladu poput ministra građevine i urbanizma Velimira Ilića, čiji su nekadašnji kadrovi bili umiješani u korupcijske afere, i koji je umjesto svojih stručnih zasluga mnogo više ostao upamćen po verbalnim i fizičkim napadima na novinare, ili ministra poljoprivrede Gorana Kneževića. Knežević je uhićen u akciji Specijalnog tužilaštva za organizirani kriminal i teretilo ga se za zločinačko udruživanje i primanje i davanje mita. Optužbi je oslobođen 2010. godine.