Njemački humanitarac tuži nevladinu organizaciju

Dva ožiljka na njegovim rukama polako blijede. Ali ne i sjećanja. Martin Lautwein kaže: "Bio sam siguran da neću preživjeti." Tu su sjećanja na "pakao", prisjeća se on pet godina kasnije. Lautwein je bio zatvorenik sirijskog režima 48 dana, bio je žrtva torture i svjedok brutalnog kršenja ljudskih prava. Tog ljeta 2018. je upravo napunio 27 godina. U Siriji je već bjesnio građanski rat. Lautwein se želio angažirati kao humanitarac. Ovaj izučeni montažer građevinskih skela je kao tehničar otišao raditi za berlinsku humanitarnu organizaciju Cadus najprije u Irak, a zatim na sjeveroistok Sirije. Tu humanitarnu organizaciju podržava Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

Cadus je gradio kliniku za liječenje ranjenika. Ali, kada je njegov tim stigao u Siriju, situacija na terenu se neočekivano promijenila. Zbog toga su u gradu Al-Kamišliju na sjeveroistoku zemlje morali danima čekati na upute, priča Lautwein. Dane su provodili u igranju šaha i zajedničkim aktivnostima s lokalnim partnerima umjesto pružanja humanitarne pomoći u građanskom ratu. No onda je 22. lipnja u centru grada njega i njegovog kolegu zaustavila grupa muškaraca. Oni su provjeravali njihove dokumente i potom ih odveli sa sobom uz obrazloženje da su njihovi papiri ilegalni.

"Smrt u zraku"

Lautwein i njegov kolega deportirani su u Damask, u zatvor sirijske tajne službe Far' Falastine, posebno ozloglašen i poznat po seksualnom nasilju i mučenjima. Njemački humanitarac je sve to iskusio na vlastitoj koži. "Slušao sam krikove i mučenja po cijeli dan, udisao miris rana i krvi”, kaže on. "To je strašno okrutno mjesto, smrt kao da visi u zraku."

I Lautwein postaje žrtva torture, ali ne može govoriti o tome. Urednički tim ARD-ove političke emisije Report Mainz dobio je na uvid izvještaj Ministarstva vanjskih poslova kao i psihološko vještačenje. Oni daju naslutiti kroz što je Lautwein prolazio tih 48 dana u zatvoru, sve dok europske vlasti nisu omogućile njegovo puštanje na slobodu. Od tada u Njemačkoj za tog mladog čovjeka ništa više nije kao prije. Neugodno se osjeća u većim grupama ljudi. Ne može spavati zbog noćnih mora i mokri u krevet. "Ne postoji dan ili noć kada me ne opterećuje vrijeme provedeno u zatvoru."

Uskoro će se njegovim slučajem pozabaviti Pokrajinski sud u Berlinu. Mora se razjasniti je li humanitarna organizacija Cadus, za koju je Lautwein radio, prekršila obvezu brige o suradnicima, čime se mogla spriječiti otmica. Zato je Lautwein tužio humanitarnu organizaciju. On traži odštetu za pretrpljenu bol. Njegovi odvjetnici će na sudu pokušati dokazati da je Cadus za suradnike prije slanja u Siriju organizirao samo jednodnevnu pripremu, ali ne i višednevnu sigurnosnu obuku na kojoj bi naučili kako se treba ponaša u slučaju otmice. Osim toga, oni tvrde da Cadus nije razvio sigurnosni koncept za operacije u Siriji. Organizacija je kontaktirala konzultantsku firmu za sigurnosni koncept, ali kako proizlazi iz sadržaja mailova, "nije vidjela potrebu hitnog djelovanja" i na kraju firmu nije angažirala. E-mailovi su dostupni novinarima emisije Report Mainz.

Kritike sigurnosnog koncepta

Lautwein i njegovi odvjetnici vide još jedan propust u činjenici da je tim bio smješten u Al-Kamišliju. Grad je tada bio relativno nesiguran. U toj su regiji pored kurdskih snaga jedino još bile nazočne trupe sirijske vlade. Osim toga Cadus je navodno neoprezno postupao na terenu, na primjer tako što je Wi-Fi za sve vidljivo označio imenom organizacije. Na taj način se mogla utvrditi lokacija kuće.

Lautwein i tim također nisu dobili dovoljne upute za ponašanje kada je u pitanju sigurnost. Cijeli tim je više puta napuštao smještaj i kretao se po gradu, iako je Cadus dobio samo papire i dozvolu od kurdskih vlasti, ali ne i vize od sirijske vlade. To će biti Lautweinova argumentacija na sudu. "Da Cadus nije poslao Lautweina i njegove kolege u Al-Kamišli i da je ispunio svoju obvezu brige o suradnicima, oni ne bi bili zarobljeni i potom mučeni", kažu Lautweinovi odvjetnici Anna Gilsbach i Raphaël Callsen. Čak ni nakon oslobađanja Cadus mu nije ponudio psihološku ili medicinsku pomoć.

Humanitarna organizacija odbacuje optužbe

U intervjuu za Report Mainz Cadus odbacuje sve optužbe i tvrdi da je Al-Kamišli bio jedan od najsigurnijih gradova u cijeloj regiji. I navodi da su i sve druge humanitarne organizacije u sjeveroistočnoj Siriji djelovale samo s iračkim vizama i bez viza sirijske vlade. Kažu i da Lautwein nije otišao nepripremljen, već da je bio detaljno obaviješten o sigurnosnim aspektima i rizicima, kako pismeno, tako i na workshopu.

U odgovoru ove humanitarne organizacije se navodi: „Lautwein je bio svjestan rizičnosti svojih postupaka, poput redovnog, samovoljnog napuštanja stana. Optužba da nije bilo sigurnosnog koncepta također nije točna." Cadus isto tako tvrdi da je Lautweinu ponuđena podrška nakon puštanja na slobodu. Primjerice, djelatnici te organizacije su bili prisutni na konzultacijama kod liječnika. Osim toga u ovoj se organizaciji, tvrde, dužnost brige za suradnike shvaća vrlo ozbiljno. „Oni se ne šalju nepripremljeni na teren, a pripremne mjere uključuju brifinge i dnevne seminare sa specijalistima", kažu u Cadusu. I dodaju da su svim sudionicima stranih misija, pa tako i Lautweinu, priopćena jasna sigurnosna pravila ponašanja.

Spor oko pravne pomoći

Za Lautweina i njegove odvjetnike put do suđenja bio je sve, samo ne lak. Trebalo više od pola godine da se razjasni koji je sud nadležan za ovaj slučaj. Pokrajinski sud u Berlinu nedavno je odbio Lautweinov zahtjev za pravnu pomoć uz obrazloženje da ovo kazneno gonjenje nema dovoljne šanse za uspjeh, na primjer zato što se mučenje uglavnom pripisivalo trupama sirijske vlade. Za Lautweinove odvjetnike ova odluka je preuranjena prognoza.

„Prema našim saznanjima, njemački sudovi nikada nisu imali takve slučajeve", kažu Callsen i Gilsbach. I dodaju: "Mnoga pitanja do sada nikada nisu bila razjašnjena pred nekim sudom u Njemačkoj, na primjer koje obveze proizlaze iz ugovora koji je Lautwein sklopio s Cadusom." Lautwein želi da se suđenje održi pod svaku cijenu i prikuplja donacije za financiranje sudskog postupka. Kaže: "Osjećam se razočarano.”

I ističe da su on i njegov kolega, koji je također bio otet, bili dio tima, dio Cadusa: "Sada bi mi sami trebali preuzeti odgovornost i štetu koja nam je nanesena? To nije fer."

Suđenje počinje 10. listopada.

jr/ard

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu