„Krici su bili sve glasniji, teško smo disali“

Užas koji se dogodio u ranim satima 21. kolovoza 2013. još uvijek je u glavama mnogih preživjelih. „Većina nas je bila budna jer je jednostavno bilo prevruće za spavanje. Bili smo na krovu i uživali u noći", prisjeća se za DW Ala Makzumi, koja sada ima 30 godina.

Napad na Gutu, predgrađe sirijske prijestolnice Damaska koje je tada uglavnom držala oporba, dogodio oko 2:30 ujutro. „Kada smo čuli eksplozije, mislili smo da je to uobičajeno granatiranje“, kaže Makzumi. Njezin suprug je liječnik i odmah je izašao iz kuće da vidi je li nekome potrebna pomoć́.

„Ali onda su krici sa ulica postajali sve glasniji, a mi smo sve teže disali", rekla je ona za DW. Obitelj si je pokrila lica mokrim maramicama. „Bojali smo se da bi to mogao biti kemijski napad i, iako nismo znali ništa o tome, ostali smo blizu prozora."

Odluke da koriste vlažne maramice i ne traže zaklon u podrumu vjerojatno su im spasile živote. „Ljudi su se skrivali od redovnog bombardiranja tako što su silazili u podrum, ali ovog puta su umrli svi koji su sišli u podrum. Mnogi su umrli ne znajući kakvim su oružjem ubijeni", rekao je za DW Abd al-Rahman Saifija, jedan od spasioca te noći. 

Prema različitim istragama i izvorima, u napadu je život izgubilo između 480 i 1.500 ljudi, među kojima i mnogo djece. Mnogi su umrli u snu. Napad se dogodio druge godine od početka građanskog rata u Siriji, sukoba između vladine vojske pod režimom predsjednika Bašara el Asada i oporbenih snaga.

Mnogo dokaza

Mjesec dana nakon napada na Gutu istraga misije Ujedinjenih naroda je potvrdila da je korišten sarin, jedan od najotrovnijih kemijskih ratnih otrova. „Ekološki, kemijski i medicinski uzorci koje smo prikupili pružaju jasne i uvjerljive dokaze da su korištene rakete zemlja-zemlja s punjenjem nervnog bojnog otrova sarina", navodi se u izvještaju UN-a. Sarin je teži od zraka i pada na tlo, zbog čega su mnogi umrli tražeći zaklon u podrumima.

U opsežnom izvještaju Human Rights Watcha (HRW) zaključuje se da „dokazi o vrsti raketa i lansera korištenih u ovim napadima jako upućuju na to da su tosustavi oružja za koje je poznato i dokumentirano da ih posjeduju i koriste samo oružane snage sirijske vlade". U izvještaju te nevladine organizacije za ljudska prava se također navodi da sirijske oporbene snage nisu imale „rakete od 140 mm i 330 mm korištene u napadu niti odgovarajuće lansere“.

A nekoliko novih nevladinih organizacija napravilo je velike baze podataka. „Dokumentacija o napadu u Guti ističe se kao daleko najbolje dokumentirani incident koji je Sirijski arhiv ikada istražio", kaže za DW Libi Mekavoj, pravna savjetnica Sirijskog arhiva. Oni dokumentiraju zločine koristeći javno dostupni materijal, kao što je sadržaj s društvenih mreža.

„Skoro 300 dokumenata je skinuto, uglavnom u prva 24 sata, što je otprilike polovica ukupnog materijala za koji smo smatrali da dokumentiraju ovaj napad", dodaje Mekavoj.

Sirijska mreža za ljudska prava zabilježila je od 2012. u Siriji najmanje 222 kemijska napada, unatoč zabrani kemijskog oružja prema međunarodnom pravu koja je na snazi od 1925. godine.

Asad igra na vrijeme

Asad je odbacio sve optužbe. Već u jednom od prvih izvještaja sirijske državne agencije SANA o napadu citira se Asadova izjava da bi to „bilo protiv elementarne logike" kada bi njegova vojska izvela napad. Asad je za napad okrivio pobunjenike. Tadašnji ministar informiranja Omran al Zubi je rekao da je „sve što je rečeno apsurdno, primitivno, nelogično i izmišljeno", navodi SANA.

U proteklih deset godina ni Asad, a niti njegovi ruski saveznici, nisu promijenili stav. I dalje ostaju pri tvrdnji da je za napad odgovorna opozicija.

„Asad igra na vrijeme, nadajući se da će svijet na kraju zaboraviti na odgovornost i pragmatično ga ponovo primiti u međunarodnu zajednicu kao legitimnog čelnika Sirije", rekla je za DW Lina Khatib, direktorica londonskog Instituta za Bliski istok SOAS. „Ključno je da se nastavi inzistiranje na odgovornosti Asada za brutalne poteze, čak i ako se zaustavi politički kolosijek mirovnog procesa", dodaje ona.

Čini se da je vrijeme zaista išlo na ruku Asadu, kaže za DW Kelly Petillo, stručnjakinja za Bliski istok u Europskom vijeću za međunarodne odnose. Unatoč navodnim ratnim zločinima koji su Asada privremeno izolirali na regionalnoj i međunarodnoj razini, sirijski predsjednik je ponovo sve više prihvaćen u međunarodnoj zajednici i nedavno je ponovo primljen u Arapsku ligu.

Laila Kiki, izvršna direktorica Sirijske kampanje, nevladine organizacije sa sjedištem u SAD-u koja podržava lokalne aktiviste, strahuje da bez odgovornosti uvijek postoji rizik od ponavljanja masovnih zločina u Siriji i drugdje.

Ala Makzumi i njena obitelj su tri godine nakon napada uspjeli otići u Tursku. „Nikada nećemo zaboraviti slike umiruće djece", rekla je za DW.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu