Nadzor sirijskoga kemijskog oružja nemoguća misija?

Vlada je prihvatila rusku inicijativu kako bi zaustavila krvoproliće i spriječila rat. Na ovaj način je sirijski premijer Wael al-Halki obrazložio odluku svoje vlade da kemijsko oružje kojim raspolaže zemlja stavi pod međunarodnu kontrolu. Ukoliko vlada ispuni svoje obećanje uskoro bi novi inspektori za kontrolu kemijskog oružja mogli doputovati u Siriju. No ovaj put ne kako bi dokumentirali upotrebu omraženog oružja, već kako bi dobili uvid u njegove razmjere i u konačnici ga uništili.

Inspektori se stoga nalaze pred vrlo kompleksnim zadatkom. Sirija proteklih godina i desetljeća nije pristupila ni jednom međunarodnom sporazumu o kontroli kemijskog oružja. "Sadašnje rukovanje ove zemlje kemijskim oružjem bazirano je na ugovoru iz 1925. godine. Shodno tome malo se zna o pojedinostima obujma kemijskog oružja", izjavio je stručnjak za pitanja naoružanja Ralf Trapp. Sigurno je samo to da su rezerve velike: "Govori se o oko tisuću tona raspoređenih na više mjesta."

Ispitivanja skoro nemoguća

Trapp kaže da istraga budućih inspektora mora biti sveobuhvatna. Prema njegovim riječima oni prije svega trebaju imati popis oružja. Stoga se mora saznati točan broj i stanje u kojima se nalaze skladišta da bi se u konačnici izvršilo provjere. "Osnovni preduvjet je da sve strane u sirijskom građanskom ratu sudjeluju u ovom procesu, da ga prihvate i podržavaju. Sve dok borbe traju, takva ispitivanja su nemoguća", kaže Trapp.

I Oliver Meier, stručnjak za kontrolu naoružanja berlinske Zaklade za znanost i politiku, smatra da je rad inspektora u sadašnjim uvjetima nemoguć."Dosadašnja iskustva u drugim zemljama su pokazala da su ovakvi programi dugotrajni i zahtjevni. Osim toga oni puno koštaju i zahtijevaju strpljenje", kaže Meier.

Također nije isključeno da će Asad pokušati sakriti od inspektora jedan dio svog arsenala. Meier očekuje da će angažman inspektora zahtijevati velik broj osoblja i biti vremenski intenzivan. Ujedinjeni narodi su već prije nekoliko mjeseci izračunali koliko bi vojnika i stručnjaka bilo nužno kako bi se provela istraga o sirijskom kemijskom oružju bez dogovora sa sirijskom vladom. Vojni stratezi su tada govorili o oko 70.000 osoba. Za intervenciju koja bi bila provedena u okvirima međunarodnih dogovora bilo bi potrebno znatno manje osoblja. Međutim inspekcije i kontrole moraju biti osigurane. I kada je riječ o tome mora se razmišljati o vremenskim okvirima i propisima. "To nije zadaća koja se može završiti za nekoliko mjeseci. Cijeli program će se protegnuti na nekoliko godina."

Veliki troškovi

"Nije samo inspekcija skupa, već i uništavanje oružja", kaže Ralf Trapp. On kaže da tako veliki arsenal kemijskog oružja nije moguće uništiti malim ili mobilnim postrojenjima za uništavanje kemijskog oružja. "Za to se mora izgraditi posebno postrojenje", kaže Trapp. A jedno takvo postrojenje mora biti opremljeno i testirano. "Sve to može trajati godinama. Drugi preduvjet je imati na raspolaganju dovoljno novca. Tek kada je ispunjen taj preduvjet, može se započeti s uništavanjem ovog oružja", kaže Trapp.

To također ne znači da neka buduća vlada u jednom trenutku neće pokušati doći u posjed kemijskog oružja. U osnovi je to sve jednostavnije, smatra Meier. "Tehnologija napreduje, a brojni repromaterijali potrebni za produkciju su dostupni u brojnim objektima."

Kako se lako može doći u posjed kemijskog oružja pokazao je slučaj japanske sekte Aum 1995. godine. Ta je skupina izvela napad bojnim otrovom na tokijsku podzemnu željeznicu pri čemu je život izgubilo 13 osoba. 54 osobe su teško ozlijeđene, a oko stotinu lakše. Sekta je uspjela proizvesti i upotrijebiti sarin zahvaljujući znatnim financijskim, ali ograničenim tehnološkim sredstvima. "Načelno je, dakle, moguće imati takve programe i izvan državne kontrole", kaže Trapp.

No najprije je na redu stavljanje pod nadzor i uništavanje postojećeg arsenala. To međutim podrazumijeva da su inspektori i tehničko osoblje dovoljno zaštićeni. A to opet s druge strane zahtijeva dovoljnu političku podršku, kaže Trapp. No, kako on kaže, hoće li ona trajati godinama ostaje otvoreno: "I sam imam u najmanju ruku sumnje. Bez te podrške se ništa neće dogoditi. Ili će krenuti naopako."