Njemačke povijesne muke
6. siječnja 2010Prisutnost Erike Steinbach u njemačkim medijima obrnuto je proporcionalna jačini organizacije na čijem čelu se nalazi. Naime Savez protjeranih, udruga koja štiti interese protjeranih Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata i njihovoh potomaka, prema najnovijim podacima ne broji dva milijuna organiziranih članova, kako to tvrdi njezino vodstvo, nego samo 500 000 tisuća. Hoće li ovaj podatak, koji su sredinom tjedna objavili njemački mediji, s obzirom da Savez protjeranih prima državnu pomoć na osnovu lažnih podataka, imati pravni epilog još nije poznato. Erika Steinbach u svakom slučaju i dalje puni stupce medija i to zbog toga što je bila i ostala jednim od kamena spoticanja nove demokršćansko-liberalne vlade Angele Merkel.
„Revizionističke tendencije“
Koplja oko Erike Steinbach se lome već dulje vrijeme. I to ne oko nje same nego oko njezinog inzistiranja na članstvu u upravnom odboru zaklade njemačke vlade „Bijeg, protjerivanje, pomirenje“. Ova zaklada bi trebala osjetljivu problematiku protjerivanja nakon i za vrijeme Drugog svjetskog rata uputiti u smjeru u kojem ne bi predstavljala prepreku dobrosusjedskim odnosima između Njemačke s jedne, te Poljske i Češke s druge strane. Zaklada bi trebala upravljati dokumentacijsko-informativnim centrom u Berlinu u kojem bi se tematizirale sudbine viüe od 60 milijuna osoba koje su u prvoj polovici 20. stoljeća bile prisiljene napustiti dom. I to pripadnika „pobjedničkih“ kao i „gubitničkih“ nacija. Njemački susjedi, i to posebice Poljska i Češka od samog su početka sumnjičave prema ovom projektu. No iako su u međuvremenu dvojbe prema samoj ideji splasnule, odbojnost prema Eriki Steinbach i njezinom Savezu protjeranih koji bi u djelovanju Zaklade htjeli imati veći utjecaj nego što je to saveznoj vladi po volji, veća je nego ikad. Njemački istočni susjedi naime strahuju od, kako se navodi, „revizionističkih tendencija“ Saveza protjeranih i antipoljskih i antičeških tonova koji se redovito mogu čuti na susretima Saveza protjeranih. Poljaci osim toga Eriki Steinbach nisu zaboravili činjenicu da je ona kao zastupnica Kršćansko demokratske unije (CDU) 1991. glasala protiv konačnog parlamentarnog usvajanja poslijeratne njemačko – poljske granice na liniji Odra-Lužička Nisa, što je uostalom i stav Saveza protjeranih i mnogih konzervativnih krugova. Steinbach je isto tako preko CDU-a i Kršćansko socijalne unije (CSU) koja se u poslijeratnoj Njemačkoj vidi kao odvjetnik protjeranih Nijemaca, Poljskoj i Češkoj prijetila blokadom primitka u Europsku uniju. To Eriki Steinbach u Varšavi i Pragu nisu zaboravili.
Otpor s istoka
Erika Steinbach je tako za njemački politički vrh u posljednjih desetak godina, otkako je postala stalni gost medija, postala vrući krumpir. S jedne strane svakom žitelju kancelarskog ureda je stalo do dobrih odnosa s istočnim susjedom. No s druge strane službeni Berlin ne može zanijekati činjenicu da je među, kako se procjenjuje, 12 milijuna Nijemaca poslije Drugog svjetskog rata protjeranih iz svojih istočnoeuropskih postojbina, od Transilvanije preko Banata i Slavonije pa sve do Šlezije, bilo i mnogih koji s Hitlerovim režimom nisu imali ništa. U toj nedoumici se trenutno nalazi i kancelarka Merkel. S jedne strane koalicijski partner i liberalni ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle, iz obzira prema istočnim susjedima, odbacuje mogućnost imenovanja Erike Steinbach u upravu zaklade „Bijeg, protjerivanje, pomirenje“. S druge strane na Merkel pritisak vrše konzervativni krugovi unutar demokršćanskog bloka među kojima su najglasniji oni iz CSU-a. Najnoviji istup Erike Steinbach samo je dolio ulje na vatru. Ona je naime pristala na odustajanje od članstva u zakladi ali pod uvijetom da Savezu protjeranih unutar uprave pripadnu veće ovlasti. No upravo je to najglasniji zahtjev Poljske strane - naime da Savez protjeranih, koji se još uvijek nije jasno odrekao svojih revizionističkih zahtjeva naspram Poljske i Češke, ne igra preveliku ulogu u planiranom „pomirbenom“ projektu njemačke vlade. Iako je Steinbach svoj najnoviji prijedlog okarakterizirala kao „ruku pomirenja“ pruženu Liberalima, dio njemačke javnosti je potez predsjednice Saveza protjeranih nazavao „čistom ucjenom“. Liberali se zasad drže rezervirano ali je jasno da neće popustiti samo tako jer je čitava priča u međuvremenu proizišla iz okvira sukoba oko jedne sporne zaklade te se pretvorila u otvoreni rat između manjih partnera unutar vlade CSU-a s jedne i Liberala s druge strane.
Autor: N.Kreizer (dpa, ARD)
Odg. ur.: S. Kobešćak