Opet napetosti između Njemačke i Poljske
25. veljače 2009Godinama su se Njemačka i Poljska sporile oko planova za otvaranje takozvanog Centra protiv protjerivanja u Berlinu. Tek je lani službena Varšava prihvatila koncept memorijalnog središta i spomen-obilježja za više od 12 milijuna Nijemaca koji su nakon Drugoga svjetskog rata prognani sa svojih ognjišta na prostorima istočne Europe. Njemačka je kancelarka Angela Merkel (CDU) početkom prošle godine novome poljskome premijeru Donaldu Tusku morala zajamčiti da neće doći do "relativiranja povijesne istine" o nacističkim zločinima i "izjednačavanja počinitelja sa žrtvama". No, odnosi dviju susjednih zemalja opet su se zategli, ovoga puta zbog nesuglasica oko pitanja tko bi treba odnosno – bolje rečeno – tko ne bi trebao biti izabran u savjet zaklade "Bijeg, izgon, pomirba" čijim bi se sredstvima financirala djelatnost Centra protiv protjerivanja.
Erika Steinbach – Poljacima trn u oku
Statutarno pravo na tri od ukupno 13 mjesta u savjetu zaklade "Bijeg, izgon, pomirba" ima Savez protjeranih Nijemaca. Jedno bi, voljom njegovih članova, trebala zauzeti 65-godišnja predsjednica tog politički utjecajnog udruženja i demokršćanska zastupnica u Bundestagu Erika Steinbach. "Erika Steinbach je jedna od pokretačica memorijalnog centra. Bez nje to ne bi bio Centar protiv protjerivanja nego Centar protiv protjeranih", uvjeren je Bernd Posselt, konzervativni pripadnik Europskog parlamenta, i sâm istaknuti član Saveza protjeranih. No, njezina je kandidatura sporna. Steinbach u Poljskoj slovi kao okorjela tvrdolinijašica. Tamošnji je političari optužuju da pokušava tumačiti povijest u svoju korist i umanjiti krivnju Njemačke za zločine Drugoga svjetskog rata, te se odlučno protive njezinu imenovanju.
Verbalni rat na potezu Berlin-Varšava
Po tom se pitanju između Varšave i Berlina ovih dana poveo pravi verbalni rat. Najprije je posebni povjerenik poljske vlade za odnose s Njemačkom, bivši ministar vanjskih poslova Vladislav Bartoševski, izjavio kako je nominacija Steinbachove isto kao i da "Vatikan biskupa Richarda Williamsona koji poriče holokaust postavi za opunomoćenika za odnose s Izraelom". Na to je Steinbach prozvala njemačkog ministra vanjskih poslova Frank-Waltera Steinmeiera (SPD), koji je prethodno izrazio puno razumijevanje za poljska stajališta. Poručila mu je kako bi bila "obveza šefa diplomacije da građane svoje zemlje uzme u obranu od takvih usporedbi, osobito kada je netko kao on (Steinmeier) prisni drug s ranijim kancelarom Gerhardom Schröderom koji ne zazire od srdačnog posjeta osporavatelju nacističkog genocida nad židovima, iranskome predsjedniku Mahmudu Ahmadinedžadu".
Kancelarka svjesno odugovlači s odlukom?
Budući da zadnju riječ u odabiru članova savjeta zaklade "Bijeg, izgon, pomirba" ima savezna vlada, sve više domaćih političara od kancelarke Merkel zahtijeva da konačno skine s dnevnog reda to škakljivo kadrovsko pitanje. "Što se odluka više odgađa, to je gori odnos s Poljskom. Ako je Merkelovoj stalo do dobrosusjedstva, mora djelovati, a ne smije čekati", napominje Volker Beck iz kluba zastupnika stranke Zelenih u Bundestagu. Čak je i dokancelar Steinmeier zbog oklijevanja šefice vlade ozbiljno zabrinut za stanje njemačko-poljskih odnosa. "Sačuvati ih, ojačati i unaprijediti, prema njegovu uvjerenju, mora biti naš zajednički cilj. On ne smatra da pretjerano odugovlačenje s odlukom o imenovanju članova savjeta ide u korist toj namjeri – naprotiv", prenio je glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova u Berlinu Jens Plötner.
Nedolično i političara i sudbine prognanika
No, Angeli Merkel se ne žuri. "Kancelarki je važno da predstojeće odluke budu donesene u duhu pomirbe, suglasnosti i međusobnog razumijevanja. Budući da zakonom nije određen rok imenovanja članova savjeta zaklade, ne postoji vremenski pritisak", istaknuo je vladin glasnogovornik Thomas Steg. Merkel je svom poljskom kolegi Tusku navodno obećala da Steinbach neće biti izabrana u savjet zaklade, ali to do jesenskih parlamentarnih izbora u Njemačkoj želi sačuvati u tajnosti kako ne bi naljutila konzervativne glasače. Politički promatrači se slažu u ocjeni da takvo taktiziranje ne koristi ni ionako fragilnim njemačko-poljskim odnosima, niti je dostojno sudbine protjeranih.