"A koja je tvoja domovina?", pitali su W. Michaela Blumenthala, direktora i osnivača Židovskog muzeja u Berlinu prilikom njegovog oproštaja 2014.
Da podsjetimo: Blumenthal je rođen 1925. godine u Oranienburgu, u blizini Berlina. Odrastao je u glavnom gradu Njemačke, koji je potom kao Židov morao napustiti s roditeljima 1939. godine. Obitelj je preživjela rat boraveći u Šangaju, a uspješni ekonomist i poduzetnik već desetljećima živi u američkom Princetonu.
Blumenthal je bez oklijevanja odgovorio: "SAD je moja domovina." Njegov odgovor ne čudi: na kraju krajeva, Blumenthal je bio i ministar financija SAD-a pod predsjednikom Jimmyjem Carterom točno 30 godina nakon što je prvi put kročio na američko tlo u San Franciscu kao 21-godišnji izbjeglica, bez državljanstva, sa samo 200 dolara u džepa i s nešto malo apsolvirane škole. Berlin je bio sličan New Yorku, rekao je tada Blumenthal, misleći na šareni i multikulturalni ulični život oba grada, u čemu je nesumnjivo u pravu.
Migrant kao ministar?
Ali što je s politikom u Njemačkoj? Je li ona šarena i multikulturalna poput ulica u Berlinu? Je li napredovanje izbjeglice do ministarskog ureda u Njemačkoj jednako moguće kao u SAD-u?
U načelu da, iako se to dogodilo samo jednom. A u to vrijeme se, prije nepunih deset godina, u Njemačkoj vodila ozbiljna rasprava o tome je li "azijatski" izgled ministra gospodarstva i vicekancelara Philippa Röslera zapravo kompatibilan s njegovim položajem. Da ironija bude veća, Rösler, koji je u Njemačku došao iz Vijetnama kad je imao samo devet mjeseci, odrastao je s njemačkim roditeljima koji su ga usvojili i u potpunosti je na njemački način socijaliziran! I zašto bi izgled i podrijetlo političara uopće trebali imati ulogu u njegovoj političkoj karijeri?
Prilično „bijela” predizborna kampanja
Novi Bundestag bit će izabran za nekoliko dana. Njemačka demokracija stabilna je pune 72 godine – i to je prigoda za slavlje! Pa ipak se postavlja pitanje: je li Bundestag još uvijek u skladu s mandatom koji mu daje Ustav kao temeljni zakon SR Njemačke? Jesu li zastupnici doista "predstavnici cijelog naroda"?
Trenutna izborna istraživanja pružaju nadu gotovo svim strankama u Bundestagu: socijaldemokrati uživaju više simpatija nego što su ih imali proteklih godina. Zeleni su neizostavan partner za gotovo sve buduće koalicijske opcije. Liberali (FDP) su se očito konačno oprostili od noćne more da neće uspjeti prijeći izborni prag od pet posto. A već nekoliko dana čak se i konzervativna Unija CDU/CSU pomalo oporavlja od velikog pada popularnosti u istraživanjima javnog mnijenja.
Ljudi se gotovo posvuda raduju izborima i novim izbornim rezultatima. Ali ne i oni ljudi migrantskog podrijetla. Oni će u novom Bundestagu ostati nedovoljno zastupljeni. U aktualnom sazivu Bundestagu samo 58 od 709 članova parlamenta ima strane korijene. To odgovara udjelu od nešto manje od osam posto. Šetnja bilo kojom njemačkom ulicom - čak i u multikulturalnom Berlinu - pokazuje koliko se bijelaca kandidiralo za izbore i koliko ih je na izbornim plakatima. To sve skupa ne obećava neko osjetnije povećanje ovog udjela.
Migranti su više od pukih promatrača
Priča o migrantima u Saveznoj Republici Njemačkoj započela je samo nekoliko godina nakon utemeljenja ove države. Kada je 1955. potpisan prvi "ugovor o dolasku gastarbajtera", ljudi su stizali iz godine u godinu, ali ne samo radnici, kako je to zabilježio pisac Max Frisch. Gotovo šest milijuna ljudi zatražilo je zaštitu i azil u Njemačkoj od 1950 -ih. Mnogi od njih ne samo da su pronašli privremenu sigurnost i zaštitu, već i novi početak i stalno mjesto boravka.
Baš kao što je W. Michael Blumenthal, bivši izbjeglica iz Berlina, pronašao svoj dom u SAD-u, velika većina ovih ljudi sada ima svoj dom u Njemačkoj i samo zu Njemačkoj. Oni su dio naroda, čije je predstavljanje po Ustavu povjereno Bundestagu. Zašto bi se oni trebali zadovoljiti ulogom promatrača političkih događaja u svojoj zemlji? To je pitanje koje traži odgovor. Pogotovo što među useljenicima i njihovim potomcima postoji više nego dovoljno kvalificiranih ljudi za političke funkcije.
Jedno je sigurno: parlament zemlje u kojoj je svaki četvrti građanin inozemnog podrijetla, daleko je od toga da predstavlja stvarnost ako samo osam posto njegovih zastupnika ima strane korijene. Kada se 26. rujna ponovno izabere Bundestag, onda bi se pitanje zastupljenosti migranata u njemačkoj politici u budućnosti moralo hitno naći na dnevnom redu. Jer mi želimo vjerovati dirljivim riječima njemačkog predsjednika od prošlog petka, kada je rekao: "Mi smo zemlja s migrantskom pozadinom!"
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu