Njemačka korist od krize u Grčkoj

Čini se da u Grčkoj, a ni u Europi, ne postoji jedinstveno mišljenje o tome kako riješiti krizu u toj zemlji. Na sjeveru Europe se čuju paušalne ocjene o "lijenim" južnjacima, dok se na prosvjedima u Grčkoj - ali i Španjolskoj ili Portugalu, čuju pogrdni izrazi o "škrtim" i "oholim" sjevernjacima. Vijesti o padu nezaposlenosti u Njemačkoj (u Bavarskoj je nezaposlenost pala ispod 4% što mnogi ekonomisti već smatraju rubom "pune zaposlenosti"), na jugu Europe rijetko izaziva solidarnu radost, nego prije - bijes. U Španjolskoj je stopa nezaposlenosti u travnju iznosila 20,7% nakon što je od prošlog siječnja narasla za 1,5%, u Grčkoj je stopa 14,1% a u godini dana narasla za 3,1% - što je rekord među svim zemljama OECD-a. Kako je to moguće?

Na primjer, direktor njemačkog ekonomskog instituta ifo Hans-Werner Sinn najveći problem u Grčkoj vidi u tome što je postala - previše skupa u usporedbi s gospodarskim potencijalom kojeg ima. Slijedom logike tržišta, kada bi grčka roba i usluge bile jeftiniji, opet bi turisti odlazili u Grčku, a ne u Tursku. Isto tako, Nijemci bi u svojim samoposlugama kupovali sir ili povrće iz Grčke, a ne iz Nizozemske. Cijena te logike bi bila da bi Grcima - na primjer automobili iz Njemačke postali skuplji pa bi ih manje kupovali. To bi pak smanjilo vanjskotrgovinski deficit od kojeg trpi Grčka i automatski bi poboljšalo i stanje u državnoj blagajni Grčke.

Ali postoji problem koji je upisan kao jedna od najvećih vrijednosti Europske unije: slobodan protok robe, kapitala i ljudi po čitavoj Uniji. Ne upuštajući se sada u rasprave, je li svojedobno Grčka doista zavrijedila preuzeti euro, prostor zajedničke valute i uz današnje transportne mogućnosti, je sličan jednoj tržnici gdje je jedva moguće da netko prodaje jabuke po 20 eura, a drugi jabuke iste kvalitete po 2 eura - a da i jedan i drugi od toga mogu živjeti.

Tako je očito da u zoni eura cijene postaju sve sličnije, ne samo nafte, nego i pogled na račun iz samoposluge u Ateni se sve manje razlikuje od onoga u Berlinu. Ali produktivnost se nije promijenila preko noći, baš kao što se nisu toliko promijenili ni prihodi građana. Kada onda vlada objavi kako treba još štedjeti, ne treba mnogo napora navesti ljude na prosvjede.

Na slijedećoj stranici: Novac bježi u - Njemačku!

Grčka, kao zemlja s eurom, dugo je vremena imala sličan status na tržištu kapitala kao i Njemačka. U dobrim vremenima se novac slijevao u tu zemlju i činilo se da je sve u redu. Ulagači su u najkraćem roku mijenjali odredište svog novca kada je neka zemlja ponudila još bolje uvjete - na primjer Irska ili Slovačka, ali kada je izbila kriza, investitori su konačno shvatili da to može biti i - opasno.

Tako i Hans-Werner Sinn iz ifo-instituta ukazuje kako su samo njemački ulagači, kako institucionalni, tako i privatni, do izbijanja krize u inozemstvo uložili preko 1.000 milijardi eura. Kada je izbila kriza, ta rijeka novca je počela - ostajati u Njemačkoj i odjednom je i ovdje počela stvarati gospodarska čuda.

Dok Grčka mora prodavati svoje obveznice pod sve lošijim uvjetima, za obveznicama njemačke Bundesbanke vlada prava jagma: tako je rendita na desetogodišnje papire pala na gotovo rekordnih 2,95%. Čak se i obveznice europskog "kišobrana" - koje nude pola postotka više nego Nijemci, prodaju kao lude, pogotovo u Aziji. Tako je samo Japan ovog tjedna kupio obveznice EFSF u vrijednosti od 1,1 milijarde eura.

Jer posluje se dobro, kapital se povećava, tako da je i Azija - prije svega Kina, veoma zainteresirana za investicije u Njemačkoj. Nakon što su u proteklih pet godina Kinezi najviše ulagali u Veliku Britaniju, Švicarsku - i Grčku na trećem mjestu u Europi, sada se redaju njemačke tvrtke koje kupuju kineske: Lenovo kupuje Medion, Jiangsu Jiangsheng kupuje Emag Gruppe, priča se da Dongfeng Motor želi kupiti proizvođača automobilskih mjenjača Getrag... Sve to još više potiče gospodarstvo u Njemačkoj - dok Grčka i dalje srlja u platežnu nesposobnost.

Naravno, Adam Smith nas uči kako će se na "zajedničkoj tržnici" prije ili kasnije izjednačiti i prihodi i rashodi - i to je ideal Europske unije. Ova kriza u Grčkoj pokazuje da nas na tom putu čeka još veoma mnogo kriza i izazova te da tek treba naučiti kako da ih se rješava.

Autor: A. Šubić (agencije)

Odg. ured: A. Jung-Grimm