Njemački predsjednik bez iluzija u posjetu Rusiji

Njemački predsjednik, Frank-Walter Steinmeier nastavlja tradiciju koju je prekinuo njegov prethodnik. Do tada je svaki predsjednik ponovo ujedinjene Njemačke smatrao svojom obavezom iz pristojnosti posjetiti Rusiju. Iznimka je bio Joachim Gauck koji je predsjednikom bio od 2012. do 2017. Gauck, nekadašnji borac za ljudska prava u socijalističkoj, Istočnoj Njemačkoj i evangelistički pastor osjećao je snažan otpor prema vladaru Kremlja Vladimiru Putinu, nekadašnjem djelatniku tajne službe KGB-a. Tu antipatiju nije niti tajio. Susreli su se samo jednom, u proljeće 2012. kad je Putin na putu u Pariz svratio u Berlin.

Za vrijeme Gaucka su tek preko volje trajali i protokolarni napori obje zemlje da bi se susret organizirao. U Berlinu se tvrdilo kako je teško uskladiti kalendar predsjednika, a čulo se i da Putin, nakon što je hladno dočekan u Berlinu, nije baš osjećao snažnu volju pozvati Gaucka u Kremlj.

Bilo je i boljeg raspoloženja

Predsjednici prije Gaucka su imali drugi stav prema ruskom vrhu. Roman Herzog,  predsjednik od 1994. do 1999. je bio i prvi predsjednik Njemačke kojem je 1997. ukazana čast da se obrati zastupnicima ruskog parlamenta, Dume. Tada je pozvao Rusiju da zajednički grade budućnost.

Mnogo srdačniji su bili i posjeti njemačkih predsjednika Johannesa Raua (2002.) i Christiana Wulffa (2010.). Obojica su u posjet poveli i svoje supruge i zadržali su se više dana u Rusiji.

U sjenci sukoba u Ukrajini

Socijaldemokrat Frank-Walter Steinmeier je zapravo izuzetno prijateljski naklonjen Rusiji. Poznanici predsjednika tvrde kako je on jedan od onih Nijemaca koji prema Rusiji gaji gotovo iracionalno strahopoštovanje. Već dok je bio njemački ministar vanjskih poslova, Steinmeier se nije slučajno iz godine u godinu trudio redovito posjećivati Jekaterinerburg gdje je držao predavanja na Uralskom sveučilištu i iskreno se radovao razgovoru sa studentima.

Istovremeno, Steinmeier je veoma kritičan prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Ne krije niti svoje razočarenje ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom sa kojim je provodio sate i sate u pregovorima Normandijske skupine pokušavajući pronaći političko rješenje sukoba na istoku Ukrajine.

Povratak crkve

I ova posjeta Moskvi se mora promatrati iz tog očišta. Ured njemačkog predsjednika ustrajno naglašava kako to nije „državnički“, nego „radni“ posjet. U tom smislu je koncipiran i program boravka. Kremlj ne smije posjet njemačkog predsjednika predstavljati javnosti kako su odnosi odlični, kao da nikad nije okupacije Krima i ruske intervencije u Donbasu.

Nakon polaganja vijenaca na spomenik Nepoznatom vojniku, predviđen je susret Steinmeiera sa aktivistima ruske organizacije za ljudska prava 'Memorial'. Nakon toga je u rezidenciji veleposlanika planiran sastanak sa Mihailom Gorbačovom.

Ali Berlin ustraje u tumačenju da je glavni razlog posjeta Steinmeiera Rusiji posjet Crkvi Svetog Petra i Pavla koju je ruska država povodom 500. obljetnice početka reformacije Luthera vratila Ruskoj protestantskoj crkvi. Steinmeier se još kao njemački ministar vanjskih poslova dugo zalagao za povratak te crkve tamošnjim protestantima.

Nema iluzija pred sastanak sa Putinom

Njemački predsjednik nije promijenio svoj kritički stav prema postupku Rusije na Krimu i na istoku Ukrajine. Nije slučajno što je Steinmeier na putu prema Rusiji posjetio i baltičke zemlje koje rusku okupaciju Krima smatraju kršenje međunarodnog prava. Isto tako, Estoniji, Letoniji i Litvi je obećao njemačku podršku u očuvanju njihove nacionalne sigurnosti i suradnji unutar NATO-a.

Uoči posjete, Steinmeier je već uoči posjete Rusiji za Frankfurter Allgemeine Zeitung sažeo odnose dvije države: "Nemam nikakvih iluzija u kakvom su stanju naši odnosi. Ali po mom mišljenju, nije alternativa da se ostane bez riječi.“

Jedva da tko u Njemačkoj bolje zna od Steinmeiera sve poteškoće u traženju izlaza iz slijepe ulice kamo je dospio mirovni sporazum iz Minska za političko rješenje sukoba na istoku Ukrajine. Zato će i prilikom susreta sa predsjednikom Putinom, što je na koncu programa posjeta, teško biti riječi o „strategijskom partnerstvu“ ili „partnerstvu za modernizaciju“ o kojima su Njemačka i Rusija razgovarale prije izbijanja te krize.

Njemački predsjednik će vjerojatni tek pokušati otkriti, da li je Kremlj uopće spreman za konstruktivni dijalog sa Zapadom i da li bi na primjer bio spreman pristati na postavljanje mirovnih snaga Ujedinjenih naroda na cjelokupno područje Donbasa.