Joachim Gauck je bio savezni predsjednik par excellence. Nakon dvojice njegovih nesretnih prethodnika, Horsta Köhlera i Christiana Wulffa, on je toj dužnosti vratio ponovno autoritet. Autoritet koji počiva na moći i snazi riječi. Gauck se javljao za riječ inspiriranim i inspirirajućim riječima. On je pokušao pojasniti Nijemcima koju ulogu oni moraju igrati u svijetu, kako ih se vidi, što se od njih očekuje.
Propovjednik
Za bivšeg pastora neće biti uvreda ako kažemo da su njegovi govori često bili propovijedi, upozorenja, riječi s imaginarne propovjedaonice. Budući da je Gauck iznimno emocionalan, nevjerojatno sentimentalan čovjek, i on se često dao savladati vlastitim osjećajima. To se nije svima svidjelo, ali je položaju saveznog predsjednika dalo ljudsku notu.
Ali upravo zbog toga je on bio savezni predsjednik par excellence. Čovjek riječi, čovjek koji pokazuje svoje osjećaje, čovjek koji opominje građane, čovjek koji kaže i nezgodne stvari – i pokaže stav. Kao kada demonstrativno nije otišao na Olimpijske igre u ruskom Sočiju – i kada je svima bilo jasno da time demonstrira protiv ruske, Putinove ekspanzionističke politike. Ili kada je masovno ubojstvo Armenaca u Turskoj u Prvom svjetskom ratu nazvao genocidom – i time prouzročio diplomatski sukob s Turskom. Ili ovih dana kada je primio demonstrativno turskog izbjeglicu Cana Dündara ili kada se zauzeo za njemačkog novinara Deniza Yücela koji se trenutno nalazi u turskom zatvoru.
Gauck, predsjednik u odlasku, bio je čovjek riječi, čovjek pažljivo biranih gesta, borben demokrat čak i na nepristranoj dužnosti prvog čovjeka u državi. Angažirani i povremeno strastveni, čak i pomalo bijesni. Čovjek s hrabrošću, čovjek koji se suprotstavio rasističkoj rulji na istoku Njemačke, koji se nije povukao – čak ni onda kad je bilo neugodno. U tom smislu je Gauck bio prvi republikanac u državi. Živio je vrijednosti republike, borbene demokracije, nepovredivosti ljudskog dostojanstva. Njegov nepokolebljivi, duboko demokratski svjetonazor je bio nepodmitljiv – i rezultat njegovog života u istočnonjemačkoj diktaturi.
Neprilagođeni prvi građanin
Gauck je bio predsjednik u pravo vrijeme. Čovjek pravih riječi i simbola u pravom trenutku. A ipak je bio nesuvremen. Predsjednik koji nije bio izbrušen u političkoj svakodnevici, u beskonačnim procesima sadašnje demokracije, u kojoj se često gube jasni profili. Da, on je bio neprilagođeni prvi građanin Njemačke.
Njegova starosna dob je razlog zbog kojeg je odustao od drugog mandata. Velika većina Nijemaca bi ga rado htjela vidjeti i ubuduće u dvorcu Bellevue, sjedištu saveznog predsjednika. Gauck je spoznao da njegove snage možda neće biti dovoljne za to. I za to mu treba reći hvala. On je položaj predsjednika stavio iznad sebe kao osobe.