Joachim Gauck odlazi - osvrt u slikama

Deset godina je Gauck bio na čelu ustanove koja je upravljala dokumentima DDR-ove tajne službe Stasija. On je 1990. kao borac za građanska prava bio izabran u posljednju Narodnu skupštinu Istočne Njemačke, koja ga je i predložila za tu dužnost - a savezna vlada prihvatila. Do danas se o toj ustanovi neslužbeno govori kao o "Gauckovoj".

Nakon što je 2000. napustio "svoju" ustanovu, Gauck je bio publicist i politički aktivist. SPD i Zeleni su ga nominirali za predsjedničku dužnost nakon iznenađujućeg povlačenja saveznog predsjednika Horsta Köhlera. No, u posljednjem izbornom krugu ga je pobijedio kandidat tadašnje "crno-žute" vlade, Christian Wulff.

Dvije godine kasnije i Wullf je podnio ostavku. I opet su oporbene stranke predložile Gaucka. Ali ovaj put ga je podržala i savezna vlada. Na dužnost saveznog predsjednika je velikom većinom izabran 18.3.2012.

Joachim Gauck je bio drugačiji od svojih prethodnika. Bio je prvi predsjednik koji nije bio član neke stranke. I prvi kojeg na službenim terminima nije pratila njegova supruga, već životna družica Daniela Schadt, s kojom je u vezi od 2000. Sa svojom suprugom Gerhilde Gauck, s kojom ima četvero djece, rastao se prije 25 godina (ali još nisu razvedeni).

Gauckova središnja tema je sloboda. Po njemu sloboda nije automatski sreća ili zadovoljstvo, već egzistencijalna (samo)odgovornost svakoga građanina - neovisno o državnoj vlasti.

Kao međunarodno-pravni predstavnik Savezne Republike Njemačke, Gauck je posjetio brojne zemlje i kolege/ice po dužnosti. I nije uvijek bio diplomat: u Turskoj je vladi tadašnjeg premijera Erdogana u travnju 2014. predbacio cenzuru, vršenje pritiska na pravosuđe i autoritarni stil. Erdogan je bio bijesan, a Gauck je ostao opušten: "Ja sam samo učinio ono što mi je bila dužnost."

U ožujku 2016. Gauck je sa studentima u Šangaju razgovarao o nepovjerenju koje nastaje između države i građana ukoliko vlada ne dobije legitimitet na slobodnim izborima. Gauck je govorio o DDR-u, a kineske vlasti su tekst cenzurirale. Neizgovorene paralele su ipak pronašle put do publike, necenzurirani prijevod se pojavio na internetu...

Dva mjeseca nakon posjeta Turskoj 2014., kada je obišao i jedan kamp za izbjeglice na granici sa Sirijom, Gauck je upozorio na rastući broj izbjeglica koji morskim putem pokušavaju stići do Europe i naglasio kako treba djelovati: brži postupci dodjele azila, zajednička akcija EU-partnera, više pragmatizma u okviru politički mogućeg. To je bilo 14 mjeseci prije Merkeličinog "Uspjet ćemo!"

Joachim Gauck je u svom mandatu vratio ugled dužnosti saveznog predsjednika. Nakon što su njegova dva prethodnika prijevremeno napustili položaj, on je na vrlo ljudski i odgovoran način opravdao odustajanje od novog mandata: više ne može jamčiti da će zdravstveno izdržati nove četiri godine na čelu države.

U svom zadnjem velikom govoru Gauck je Nijemce ohrabrio da imaju više samopouzdanja, pozvao je na "prosvijećeni patriotizam". Ono što će ostati dublje u sjećanju je njegov kontinuirani pledoaje za slobodu. A nju predsjednik u odlasku, kako je to rekao Frank-Walter Steinmeier nakon izbora za Gauckovog nasljednika, utjelovljuje "sa svakom niti" svoga bića.