Nizozemci ipak ne biraju ekstremiste
9. lipnja 2010Parlamentarni izbori u Nizozemskoj tradicionalno se održavaju srijedom. Izbori su prijevremeni, jer se zbog politike prema Afganistanu raspala vlada Jan-Petera Balkenendea koju čine kršćanski demokrati i socijaldemokrati. Posljednji nisu htjeli produžiti mandat nizozemske vojske u Afganistanu.
Odmah nakon raspada vlade glavno je pitanje glasilo, kako će na izborima završiti stanke koje šire mržnju prema strancima i muslimanima i hoće li populisti potpuno ukloniti mit da je Nizozemska primjer zemlje za liberalne vrijednosti i toleranciju.
U Nizozemskoj u anketama je stranka Geerta Wildersa koji je poznat po svojim antiislamskim izjavama, političar koji se zalaže za oporezivanje nošenja muslimanskih marama i koji Kuran uspoređuje s Hitlerovom knjigom „Mein Kampf“, a islam ocjenjuje kao fašističku ideologiju, do prije nekoliko tjedana dobivao oko 30 posto glasova. Prema takvim rezultatima Wilders bi sa svojom strankom Partij voor de Vrijheid (Stranka za slobodu) postao najjača stranka u nizozemskom parlamentu. Međutim, u posljednjih nekoliko tjedna Wildersa je pretekao njegov najveći suparnik Job Cohen sa strankom Partij van der Arbeid (Radnička stranka). Cohen je potpuna suprotnost od Wildersa, ne dijeli stanovništvo nego ga ujedinjuje, ne navodi na mržnju već pokušava oduzeti strahove građana. Cohen je bio dugi niz godina gradonačelnik Amsterdama.
Što je ostalo o nizozemskog mita tolerantnog društva?
Što je zapravo ostalo o mita Nizozemske, male slobodne zemlje koja je u potpunosti globalizirana? Što je ostalo od primjerne države za mnoge u svijetu kada je riječ o toleranciji. Nizozemski publicist Paul Scheffer priznaje da mit polako nestaje. „Najbolje je pogledati ovu zemlju iz zraka i konstatacija će biti – Nizozemska je mala, vrlo napučena i za suživot su potrebna pravila, no u zemlji postoji i velika potreba za kontrolom“, kaže Paul Scheffer, inače stručnjak za rješavanje sukoba. On smatra da mala Nizozemska ima i veliku čežnju za harmonijom, jer Nizozemci ne vole sukobe, jer su oni prepreka za svaku vrstu rješenja problema. Scheffer je još prije deset godina u jednom eseju pod naslovom „Multikulturna drama“ ukazao na sliku iskrivljene idile koja se prikazuje u Nizozemskoj. Za svoju tvrdnju da Nizozemska nije miroljubiva, jednostavna i zgodna useljenička zemlja od javnosti dobio je velike i žestoke kritike. Kod migranata je još tada ustanovio da imaju nazadno i konzervativno stajalište, jer su „izgubili svoju domovinu i korijene i zato su okrenuti prema prošlosti“. Upravo takav stav sprječava integraciju stranaca u Nizozemskoj i okretanje prema budućnosti. Paul Scheffer je dodao da i sami Nizozemci koji nemaju migrantsku pozadinu polako se počinju gubiti u vlastitoj sredini gdje u međuvremenu živi više od milijun muslimana. I Nizozemci žude za prošlim vremenima, što je ponovno pogubno i sprječava da se građani upuste u novo doba. Na koncu Scheffer prikazuje i sliku lijeve elite koja stanuje u uglednim gradskim naseljima i rado odlazi u turske restorane i uljepšava stvarnost. Takve ljude Scheffer posebno oštro napada, jer niječu stvarne probleme u zemlji.
Nizozemska je u predizbornoj kampanji vodila napredne diskusije. Kada se u kampanji raspravlja zašto je 50 posto nezaposlenih u Amsterdamu s migrantskim podrijetlom, a u New Yorku ih je samo deset posto, tada se tim problemom bave sve stranke, a da se pri tome ne radi o ksenofobiji. Polako se širi svijest da pitanje, nije li gusta socijalna mreža kobna za vlastitu inicijativu, i odnosi li se to samo na migrante ili na sve Nizozemce?
Kako na Wildersa reagiraju muslimani?
Kada desničar Geert Wilders na predizbornim skupovima propagira toleranciju prema homoseksualcima kao bitan element slobodnog društva, ne bi li time provocirao muslimane, tada muslimanski političari u Nizozemskoj reagiraju na vrlo neobičan način. Oni se ne suprotstavljaju samo tako i ne pozivaju na otpor protiv radikalnog Wildersa, već kažu, da, točno je, tolerancija prema homoseksualcima je važna i dobra a toga moraju biti svjesni i nizozemski muslimani. Zanimljivo je da su upravo muslimani u proteklih nekoliko tjedana u velikom broju sudjelovali na festivalima i proslavama homoseksualaca.
Vrlo je znakovito da je i Ahmed Aboutaleb, gradonačelnik Rotterdama, grada s velikim postotkom migrantskog stanovništva, u amsterdamskoj džamiji rekao da svaki musliman mora sebi postaviti temeljno pitanje prihvaćanja zapadnih ideala, jer svaki musliman, kaže Aboutaleb, mora izdržati i film koji je neprijateljski prema islamu, film kakav je snimio i Theo van Gogh, redatelj koji je prije nekoliko godina ubijen na ulici.
Izbornu pobjedu ovoga puta odnose socijaldemokrati?
Na izborima najveće izglede imaju socijaldemokrati koji u anketama vode ispred liberala i kršćanskih demokrata i ovoga bi puta mogli predvoditi koalicijsku vladu, vjerojatno ponovno s kršćanskim demokratima. Vodeća figura socijaldemokrata je amsterdamski gradonačelnik Job Cohen. Svojom kandidaturom u ožujku, on je u kratkom vremenu povukao socijaldemokrate sa trećeg na prvo mjesto izbora. Gert Wilders pak gubi potporu birača. Birači u Nizozemskoj očito više ne nasjedaju njegovom populizmu. U Nizozemskoj sve je više političara koji imaju migrantsko podrijetlo i koji će na predstojećim izborima u mnogim izbornim jedinicama biti izgledni kandidati za novi nizozemski parlament.
Što se tiče Hrvatske, ali i Srbije, sastavljanje nove nizozemske vlade, ne bi smjelo trajati jako dugo. Jer, Hrvatskoj treba mišljenje i stajalište nizozemske vlade oko otvaranja i zatvaranja pojedinih poglavlja, prije svega oko poglavlja 23. Za Srbiju i njezin nastavak europskih integracija Nizozemska je odlučujuća u procjeni i interpretaciji Brammertzovog izvješća koliko Srbija surađuje s Haškim sudom.
Autor: Alen Legović, Bruxelles
Odg. urednik: Anto Janković