Nijemci vole zaklade

U Njemačkoj od poslijeratnog vremena nikada nije bilo toliko zaklada kao danas. U međuvremenu postoji 15.449 zaklada, izjavio je generalni sekretar savezne udruge njemačkih zaklada u Berlinu. Otprilike oko 100 milijardi eura ulaže se u opće dobro - u obrazovanje, kulturu, zaštitu okoliša i integracijske projekte. Donatori su tvrtke, udruge ili privatne osobe kojima je jedno zajedničko: sa svojim novcem i zalaganjem žele društvo učiniti vrijednijim. Neke tvrtke imaju moćne zaklade s više milijardi eura kapitala npr. Volkswagen, Bosch ili Bertelsmann. Usporedno s njima većina zaklada su manje, koje raspolažu s kapitalom manjim od 500.000 eura.

Po danu tri nove zaklade

Armin Stapel osnovao je u studenom 2005. dobrotvornu zakladu Stapel: ''Dugo sam vremena razmišljao o tome da dio onoga što sam i sam pozitivno doživio - s malo sreće, ali i s zalaganjem u poslovnom i obiteljskom životu - što je dobro uspjelo, da to i uzvratim.'' S time je zasigurno u trendu, jer u Njemačkoj ne prođe ni jedan dan u kojem se ne osnuju po tri zaklade. U 2007. godini 1.134 Nijemca osnovalo je zaklade, što je najveći broj do sada. Posebno u području integracije i obrazovanja građani uveliko time pomažu državi. ''Imao sam ideju ili spoznaju, da kod mladih u školskom obrazovanju i u izvanškolskim aktivnostima neke stvari nisu onakve kakve bi trebale biti, ili kako bi moglo biti bolje. Zbog toge je dugo godina postojala ta ideja da osnujem zakladu'', kaže Stapel.

Želja i kapital, recept za zakladu

Poticaj za osnivanjem zaklade, Stapel je dobio nakon smrti oca. Naslijedio je visoki novčani iznos, što je bio temeljni kapital za zakladu. Time se mogla ostvariti želja Stapela o zakladi za razvoj govora usmjerenoj prema djeci. Zakladi je dao moto ''Razmišljati, učiti i razumjeti'' i ubrzo uspostavio kontakt s kazalištem za djecu i mlade u Berlinu, GRIPS. ''Mogu se prijaviti razredi osnovnih škola, u određenom razdoblju za koji smo mi predvidjeli treći do šesti razred. Tijekom četiri godine, uz normalnu školsku nastavu, imaju kazališni posao koji trebaju održavati. To znači, kazališni pedagozi dolaze u razrede i s njima vježbaju kratka djela, djeca imaju mogućnost da u kazalištu GRIPS pogledaju predstavu koja odgovara njihovoj dobi. Jednom do dva puta godišnje mogu dovesti i svoje roditelje, kako bi i oni bili upućeni'', govori Stapel.

Pet razreda iz dvije osnovne škole u Berlinu uči prepričavati i raspravljati, govoriti i slušati te nastupati i gledati predstave. Sposobnosti, koje u državno organiziranim nastavama nedostaju, govori Stepel, što nije samo slučaj kod djece s migracijskom pozadinom. Zaklada Stapel plaća polovicu nastalih troškova, ostatak preuzimaju škole i roditelji. ''Kada vidite kako prihvaćaju ponuđene igre, kako se odjedanput razvijaju, puni radosti trče ti u susret, tu se čovjek jednostavno razniježi. Nastupati u kazalištu, razvijati se na tom području, to je nešto veoma važno za djecu'', kaže Stapel.

Porezne povlastice za donatore

Upravo zbog toga što mu posjeta djece iz kazališta GRIPS mnogo znači, Stapel se ne osjeća kao zamjena za promašenu školsku politiku. ''Posvuda djeluju ljudi i moraju se upozoriti upravo oni koji imaju odgovornost, da su odgovorni za određene stvari. Kada se s uzornim karakterom nešto uspostavi na noge, s pravom se može reći, pogledajte ipak je moguće'', kaže Stapel. Čini se kako je mentalitet donatora 'mi to možemo sami' postao zarazan. Prema rezultatima savezne udruge njemačkih zaklada, svaki je treći Nijemac spreman podržati rad neke zaklade. Svaki četvrti Nijemac to već i čini. Da je donacija u Njemačkoj opet u modi, rezultat je i reforme prava zaklada iz 2000.

Poreznim prednostima dovodi se bogatu poslijeratnu generaciju, da svoj novac stave na raspolaganje općem dobru. Tako donatori danas mogu milijun eura odbiti od poreza. Oni koji podupiru druge zaklade, imaju također prednosti. Ali ipak, porezne prednosti još uvijek od čovjeka ne čine donatora. Stapel smatra da je nešto drugo puno važnije: ''To je i dobra zanimacija, ne samo ležati na suncu ili se vozikati s jahtom ili čitati knjige, nego činiti nešto pozitivno.''